FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeRegistracijaLogin
_______________Bile su to dobre i loše godine. Bile su to godine aktivnosti i uspavanosti, godine uvažavanja i nerazum(ij)evanja, godine druženja i ljutnje, odlazaka i dolazaka, nagradjivanja i kažnjavanja, ukora i oprosta, godine radosti i tuge... svega je bilo izuzev: mržnje. Sedam godina postojimo. Branimo pravo na s(j)ećanja! Vaš Forum BPN JNA.

Share | 
 

 Naše uspomene iz izviđača

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next
AutorPoruka
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 15:46

Razmišljao sam bi - ne bi otvorio ovu temu, pa rekoh sebi: neka bude. Vremena imam, od viška glava ne boli, a forumaško društvo je sasvim O.K.
Zašto u naslovu ''naše'', a ne ''moje''? Zato jer sam uvjeren da među nama starim kukama ima još ponetko tko je iskusio čari izviđačkog života, a znamo koliko nas je to iskustvo pripremilo da se bolje od drugih snađemo u JNA i lakše prevalimo preko leđa tegobe vojničkog života.
U izviđačima sam bio od 1961. do 1973. godine, do odlaska na odsluženje vojnog roka. U svojoj 12-godišnjoj ''karijeri'' bio sam između ostalog vođa čete, načelnik odreda i instruktor II. stupnja.
Bio sam na 12 (dvanaest) ljetnih taborovanja, od kojih na 6 (šest) kao vođa tabora. Bezbrojne akcije, izlete i druga putovanja da ne spominjem. Zahvaljujući izviđačima prokrstario sam skoro cijelu bivšu Jugu i upoznao neke od najljepših krajeva pokojne nam zajedničke države. Pa ću dio tih uspomena prenijeti i ovdje.
Kako je ovo forum bivših pripadnika JNA, za uvod stavljam jednu sliku s vojnicima na odsluženju vojnog roka. Snimljena je u Kumrovcu u svibnju/maju 1972. (proslava Dana mladosti). Za šetnje Kumrovcem moje društvo srelo je dva momka u uniformi i zamolili smo ih da se slikaju s nama. Možda se koji od njih prepozna na slici? Ja sam onaj koji je ispružio nogu i stavio je Mirjani u zabranjenu zonu:
 

 
Moram priznati da ne razumijem ove današnje klince. Samo vise po kafićima ili tulumare po kojekakvim klubovima. Ni dragi Bog ih ne bi natjerao da mrdnu guzicom i popnu se, rekreacije radi, bar na neki obližnji brežuljak. A u priči koja slijedi vidjeti ćete kako smo davnih godina to radili moje društvo i ja.
 
Pohod na Sutjesku 29.4.-5.5.1971.
 
LUDA IDEJA
 
Jednog popodneva neposredno pred praznik 1. svibnja/maja 1971. godine kod mene se sastalo malo izviđačko društvo: Čangi, Gro, Pap, Pedro i ja. Razglabali smo o svemu i svačemu, a onda je netko predložio da odemo nekamo za Prvi maj. To je bila buba u uho. Prvo pitanje - što s curama (tko je imao) - riješili smo odmah: neka se strpe dok se ne vratimo. Na početku se kao odredište spominjao Klek, no tamo smo već bili više puta. I onda je netko izvalio: - A da odemo na Sutjesku?
Prva reakcija bila je: - Sutjeska? Jesi ti normalan, jel znaš gdje je to i koliko nam treba do tamo? - Od nas petorice samo smo Gro i ja koliko-toliko poznavali teren kojim bi se trebali kretati, jer smo ga prešli s izviđačima 1968. godine.
Nakon kratke rasprave dogovoreno je: idemo, pa što bude! Itinerer: Zagreb - Sarajevo (vlakom normalnog kolosjeka), Sarajevo - Ustiprača - Foča (Ćirom), Foča - Šćepan Polje (autobusom), Šćepan Polje - Tjentište (pješice preko planinskog platoa Vučevo), Tjentište - Foča (autobusom), Foča - Ustiprača - Sarajevo (Ćirom) i Sarajevo - Zagreb (vlakom normalnog kolosjeka). Noćenja: Šćepan Polje, Vučevo (Hadžića Ravan) i Tjentište.
Dogovor smo završili na brzaka. Krećemo sutra navečer. Dogovorena je logistika i podijeljena su zaduženja - tko će preuzeti šator, tko će kupiti prijevozne karte, koliko kupujemo kruha, konzervi i drugih namirnica…
Probajte zamisliti u kakvu smo se avanturu - doslovce preko noći - upustili nas petorica mladića, pa gotovo bih rekao i dječaka. Ja sam sa svoje 22 godine bio najstariji, dok je najmlađi Čangi imao tek 15 godina. I odvažili smo se na put od cca 1.400 km u oba smjera, ne računajući dva dana hoda planinskim stazama po jednom od najpustijih i najsurovijih - ali i najljepših - terena u bivšoj državi.
 
VLAKOM ZAGREB - SARAJEVO - USTIPRAČA - FOČA
 
Na večer 29. travnja/aprila ukrcali smo se u izvanredni brzi vlak Zagreb - Sarajevo. Bio je sastavljen od posuđenih vagona DB i to onih za lokalni promet. Unatoč ne baš udobnim sjedištima i popriličnoj gužvi uspjeli smo malo ubiti oko. Uostalom, navikli smo naspavati se i u puno gorim uvjetima.
Po jutarnjem dolasku u Sarajevo - sjećam se da je bio lijep dan - odmah smo se uputili na obližnji kolodvor uskotračne pruge gdje je već bio postavljen vlak za Višegrad. Gotovo cijelo putovanje do Ustiprače bili smo na prozorima, a ja kao railfan pogotovo. Pa bila bi božja grehota propustiti ovu legendarnu prugu (iako sam se vozio na istoj relaciji i 1968.) koja je prolazila kroz prekrasne krajeve Istočne Bosne. Već pred polazak načičkali smo se na prozore u hodniku vagona i promatrali grad za vrijeme uspona prema Bistriku.
Tu sam zamalo ostao bez oka, kao i moj prijatelj Čangi, a možda bi i gore prošli. Naime, negdje na Grbavici neka klinčadija zabavljala se bacanjem kamenja na vlak (nažalost i danas popularan ''sport''), a jedan kamen prošišao je između naših glava i tresnuo o vrata kupea. Ni danas mi nije jasno kako nije pogodio ni jednoga od nas, zaista smo imali ludu sreću.
Gledali smo s prozora kanjon Miljacke, Pale i planinu Romaniju, a zatim je pruga prešla najvišu kotu i počeli smo se spuštati prema Stambulčiću i dolini rijeke Prače. Tu rijeka pravi kanjon kroz koji je prolazila trasa pruge.
U Ustiprači smo presjeli na vlak za Foču. Trasa ove pruge išla je obalom Drine i nije mi se činila tako atraktivnom kao dio od Sarajeva do Ustiprače. U Foču smo stigli rano popodne i doživjeli prvu nepriliku. Cilj nam je bio Šćepan Polje, do kojeg cestom ima 23 km, ali nas nisu pustili u autobus jer je već bio prepun. A idući vozi sutradan ujutro. I što sad?
Ako smo željeli ostvariti vremenski plan, a jesmo, morali smo idućeg jutra - i to rano - krenuti na uspon iz Šćepan Polja na Vučevo. Ništa drugo nije dolazilo u obzir. Stoga smo se uputili pješice cestom, pa kad stignemo - stignemo. Cesta je bila makadamska, a promet vrlo slab. Već se bilo smračilo kad se pojavio spas - ljubazni čovjek u ruskom džipu GAZ 69, koji nas je odvezao do Šćepan Polja.
Tu smo, usred ničega osim nekoliko seoskih kuća, morali prenoćiti. Pokucali smo na vrata jedne kuće u kojoj je gorjelo svjetlo, kako bi zamolili da u dvorištu podignemo šator. Nismo imali volje po mraku tražiti prikladni teren u potpunoj divljini. Baba koja nam je otvorila vrata očito je imala smisla za biznis jer nas je pozvala u kuću, udomila nas na drvenom podu neke sobe gdje je već spavao neki muški lik (koji je cijelu noć kašljao i pljuvao u praznu konzervu) i sve to nam još i naplatila, doduše neki simbolični iznos. A mi smo bili zadovoljni što smo se koliko-toliko naspavali i što nismo pokupili buhe i klice tuberkuloze.
 
VUČEVO, KORITNIK, HADŽIĆA RAVAN I DRAGOŠ-SEDLO
 
Za početak nekoliko zemljopisnih podataka. Šćepan Polje je malo naselje u Crnoj Gori, neposredno uz granicu BiH (danas je tamo granični prijelaz). Kod Šćepan Polja sastaju se rijeke Piva i Tara, koje - sjedinjene - dalje čine tok rijeke Drine. Od Šćepan Polja vodi pješačka staza na Vučevo, koju koriste samo pastiri, planinari i poneki luđak poput nas petorice.
Vučevo je planinski plato omeđen rijekama Drina, Piva i Sutjeska, te planinskim masivom Maglića. Nad rijekama tvori kanjone visine 1.000 - 1.200 m. To veliko područje nema stalnih naselja, već samo takozvane katune (privremena naselja za pastire). Vučevo je, osim ljetnjih mjeseci, uglavnom pokriveno maglom i oblacima gdje se čuje samo zavijanje vukova, pa je po tome dobilo i ime.
Iznad Šćepan Polja, s lijeve obale Pive, uzdiže se golema klisura uz koju vodi cik-cak staza na Vučevo. Prosječno vrijeme za penjanje na planinski plato je oko 6 sati, a nama je trebalo oko 8 sati.
Rano ujutro 1. svibnja/maja krenuli smo na najteži dio naših putešestvija - uspon na Vučevo. Prešli smo preko visećeg mosta iznad Pive i zaputili se uzbrdo. Gro i ja poznavali smo stazu i znali smo kakvo iskušenje nas čeka, Pap i Pedro su strpljivo išli za nama, a jedino je najmlađi Čangi počeo kukati: - A u qrac, zakaj nisam ostal u Zagrebu!? Bilo bi mi bolje da sam otišel na sudar! - I tome slično i tako nekoliko sati…
Dragi moj, kasno ti je za kajanje. Zbog Čangija se uspon malo oduljio, ali smo se na plato Vučeva popeli u pristojno vrijeme. Gore, na rubu kanjona, mogli smo uživati u prekrasnom pogledu na okolne planine. Negdje oko katuna Koritnik naišli smo na ''rasputnicu'', pa smo se Gro i ja (jedini koji smo već prolazili ovuda 1968.) stali nadmudrivati treba li ići lijevo ili desno jer nije bilo nikakvog putokaza. Prihvatili smo njegov prijedlog i to se pokazalo dobrim izborom.
 
Prelazak preko visećeg mosta na Pivi:
 

 
Već je bio sumrak i počeli smo razmišljati gdje bi razapeli šator, kad se pred nama ukazao planinarski dom na lokaciji zvanoj Hadžića Ravan. Šator je šator no krevet je krevet, pa smo odlučili pokucati na vrata. Iznutra nam se javilo veselo društvo nekih planinara iz Foče, koji su nas pozvali da uđemo i to kroz prozor jer su vrata bila zaključana. I tako smo prespavali još jednu noć u relativno udobnom smještaju.
Večerali smo vani (konzerve i ostalo iz ranaca) uživajući u krajoliku. Ja sam sa sobom nosio burazov mali tranzistor Sanyo. Vjerovali ili ne, ali u ovoj pustopoljini cca 500-600 km zračne linije od Zagreba uhvatio sam tada popularnu emisiju ''Taksi za Babilon''.
Idućeg dana kretali smo se lagano i opušteno kroz Vučevo prema Tjentištu. Za vrijeme hoda znali smo se istodobno susresti s tri godišnja doba: zimom (ostaci snijega), proljećem (visibabe na metar-dva od snijega) i ljetom (hodali smo u košuljama zavrnutih rukava). No planinska klima je varljiva, pa smo morali svaki čas mijenjati odjeću. Oblačili smo se i svlačili prema potrebi, stavljali na sebe ili skidali šatorska krila, pržili se na suncu ili se pokrivali pred naglim pljuskom snijega.
Dragoš-sedlo je lokacija neposredno iznad doline Sutjeske, odakle se pruža fantastičan pogled na prašumu Perućica i slap istoimene rječice. Ujedno se pruža pogled i na Tjentište, krajnje odredište našeg putovanja. Već izdaleka tj. odozgora vidjeli smo da u Tjentištu i oko njega vlada gužva. Ljude nismo mogli vidjeti, ali smo uočili gomilu autobusa. Bila je to karavana mladih iz općine Novo Sarajevo, s kojom će nas sudbina neočekivano udružiti.
U Tjentište smo se spustili stazom kroz šumu Ravno Borje, praćeni izmjenom sunca, kiše i povremenih pljuskova snijega.
 
Dvije slike sa Vučeva:
 


 


Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 15:57

SVE JE DOBRO ŠTO SE S IBROM SVRŠI ILI KAKO SMO ŠARMIRALI DRUGA POTPUKOVNIKA JNA
 
Spuštanjem u Tjentište završena je druga faza našeg puta. Tu smo namjeravali prespavati u šatoru, idućeg dana malo prolunjati okolišem, a dan nakon toga krenuti natrag za Foču - Sarajevo - Zagreb. I onda se dogodilo nešto što ni u snu ne bi očekivali.
Dok smo sjedili na terasi kafića oko nas se motao jedan potpukovnik JNA i mjerkao nas naročitim pogledom. Onda nam je pristupio i pitao nas: - Momci, vi ste izviđači? - Potvrdili smo. Pitao nas je odakle smo, a kad smo rekli da smo iz Zagreba zinuo je od čuda. Zatim je pitao kojim smo prijevoznim sredstvom došli, a kad smo mu objasnili da smo dopješačili od Šćepan Polja preko Vučeva naprosto se raspametio od oduševljenja. Onda nam se predstavio i ispalo je da smo u neku ruku znanci: - Ja sam Ibro Emrić, koji vas je hranio 1968. godine. A da nije koji od vas podigao onaj spomenik prvoj žrtvi prehrane?
Naime, 1968. na Tjentištu je održana smotra Saveza izviđača Jugoslavije. Bilo nas je na tisuće, a hranu nam je pripremala vojska u poljskim kuhinjama. Glavni logističar (intedant) bio je taj isti Ibro Emrić. Koliko smo bili oduševljeni menijem govori zgoda da su neki fakini napravili provizorni spomenik i na njemu napisali: prvoj žrtvi prehrane. A neki general, vidjevši ''spomenik'', našalio se: - E moj Ibro, pazi da ti ne budeš ta prva žrtva!
Tako je završio naš prvi susret. Malo smo šetali, brbljali, usput zgazili čizmama malog poskoka koji plazio po šetalištu, kad evo opet našeg Ibre: - Momci, a gdje vi noćite? - Rekli smo da ćemo negdje podići šator. - Ne dolazi u obzir! - bio je odrešit. - Sad ćete vi samnom, netko vas želi upoznati.
Pa nas je odveo u hotel, u neki salon, gdje nas je dočekao glavom predsjednik općine Novo Sarajevo okružen brojnom svitom. - Dakle vi ste ti momci koji ste došli čak iz Zagreba i to pješice od Šćepan Polja. A ovim mojim Sarajlijama ne da se prošetati ni do kosturnice, nego samo vise po šankovima - potužio se i zapovijedio: - E, od sada ste naši gosti! - Pa nam je rekao da ćemo imati smještaj u hotelu, hranu i prijevoz do Sarajeva, sve o trošku općine Novo Sarajevo.
Mi smo se pogledavali u čudu, jer takvu počast zaista nismo očekivali. I što sad? Problem je bio u tome što bi morali ostati dulje, a Pap i Pedro bi izostali s posla dan-dva. No takva ponuda se ne odbija, pa su ova dvojica odlučila riskirati (nije bilo nikakvih posljedica). I tako smo se smjestili kraljevski udobno, a ispalo je da smo šator badava vukli jer ga cijelim putem nismo stigli ni raspakirati. A koliko nam je jada zadao, naročito pri usponu na Vučevo… Nosili smo ga na smjenu, a onaj tko ga je uprtio kleo je i Sunce i sunčevu majku.
Iz tog produljenog boravka na Tjentištu sjećam se da smo bili među počasnim gostima na nekom primanju, a čini mi se da je tu bio i sarajevski gradonačelnik plus brojna svita. Uglavnom, bilo je društva, ića i pića.
 
Na grobu Save Kovačevića. Moj izviđački odred zvao se ''Komandant Sava'' (djelovao je na području tadašnje zagrebačke općine Trnje, postoji i danas ali s promijenjenim imenom - ''Sava'' kao rijeka). Ja sam na slici krajnji desno, onaj koji je najviši po stasu a bogami i po činu - načelnik odreda:
 


 
Kod spomen-kosturnice palih boraca:
 


 
Tri slike sa boravka u Tjentištu:
 


 


 

 
U Sarajevo smo se dovezli jednim od autobusa one karavane mladih. Unatoč kraljevskom tretmanu od strane gostoljubivih Sarajlija meni je bilo pomalo žao što se nismo vraćali vlakom. Prema prvobitnom planu i redu vožnje trebali smo se ukrcati u šinobus JŽ 802, što bi railfanu poput mene bio doživljaj za sebe.
U Zagreb smo se vratili brzim vlakom iz Sarajeva noću 4./5. svibnja/maja. Iz tog putovanja pamtim da je bila velika gužva (mi smo srećom uspjeli ugrabiti mjesta u kupeu). Negdje između Siska i Zagreba uhvatila me potreba za ispuštanjem viška tekućine, pa sam krenuo na WC. Povukao sam ručicu za otvaranje vrata kupea, ali ni makac. Onda sam povukao malo jače, otvorio vrata i iz hodnika se čula nekakva buka. Kad sam izašao imao sam što vidjeti. Na podu je ležala neka žena, gledala me prijekorno i rekla (ovo prenosim doslovce): - Što nis' kuco, jebo ga ti?!
I tako smo prepuni dojmova stigli u Zagreb.
 
(Biti će još ovih dana, manje u riječi i više u slikama)

Na vrh Go down
purger
GENERAL JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ
GENERAL  JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Broj komentara : 4527
Član od : 2009-11-15
Dob : 51
M(j)esto ZAGREB

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 15:59

Stanly ovo sam doslovno progutao!Very Happy 

_________________
Tko pjeva često zlo i misli
Na vrh Go down
Pero™
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 2089
Član od : 2012-10-29
M(j)esto LJ, nekad SFRJ

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 16:16

Stanko, samo ti podeli osečanja i iskustva u izvđačima. Kod nas u Slovenji se jim reklo taborniki. Princip je isti. Zanimljivo je čitati. Ja nisam bio tamo, neznam dali mi je žao. Ali malo požaljujem da u moje mladostno vreme omladinske radne akcije nisu više bile popularne. Sad bi želeo da sam i to probao.
Na vrh Go down
semsudin
Podporučnik
Podporučnik


Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 1287
Član od : 2013-03-11
Dob : 49
M(j)esto GRABOVAC, VELIKA KLADUSA

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 16:55

Stanko1 lijepe događaje i priče imaš i naravno poučne za današnju omladinu da nije potrebno imati puno para a da budeš sretan.
Na vrh Go down
Pero™
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 2089
Član od : 2012-10-29
M(j)esto LJ, nekad SFRJ

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 17:53

@semsudin (citat):
Stanko1 lijepe događaje i priče imaš i naravno poučne za današnju omladinu da nije potrebno imati puno para a da budeš sretan.
E semsudine, ako si bio u JNA, sličnih si godina, znaš da mnogo puta naismo ni trebali nikakve pare, bilo je puno igara kad se nije ništa trebalo, obična lopta je već napravila život, vožnja običnim biciklom je več bila doživljaj.

Sada gledam decu od suseda (roditelja) sličnih mojih godina. Klinci se skoro ne pojavljuju na ulici. Mi smo non stop bili. A ulica je dosta mirna i neprometna, zatvorena na jednom kraju. Neznam dali se uopšte poznaju. A žive nekoliko kuči razlike.
Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 19:28

Idemo dalje. Ovo je moja prva izviđačka fotografija - Kumrovec 1963. Ja sam onaj u sredini, a na slici desno od mene je moj razredni kolega i prijatelj Zoran. Isti onaj Zoki koji će deset godina kasnije, 6. listopada/oktobra 1973., umjesto da ode kući po odsluženju vojnog roka završiti u rovu na grčkoj granici (opisano u mojim sjećanjima na VP 9650/52 Prizren):
 


 
Moj prvi tabor Pakra Manastir 1963. godine. Čekanje u redu za klopu, ja sam četvrti zdesna (ne računajući drugaricu sasvim desno, to je vođa tabora Gorana):
 


 
Tabor Pakra Manastir 1963., moja malenkost i šator zvani ''mravac'':
 


 
Tabor Pakra Manastir 1963., moj cimer i ja na jutarnjoj smotri šatora. Cimer je Zdravko Toš, danas doktor znanosti i profesor na Prometnom fakultetu u Zagrebu:
 


 
Isti ''mravac'' zapao me i 1964., tabor Brest kod Petrinje:
 


Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 19:31

Sa taborovanja u Prvić Luci 1965., na Razbojištu kod Virovitice 1966. i na Zlarinu 1967. nažalost nemam ni jednu fotografiju. Ovo je slika sa tabora Strmac kod Nove Gradiške u kolovozu/augustu 1968. godine:
 

 
Taj tabor mi je ostao u posebnom pamćenju zbog puno zanimljivih događaja.
Ujutro 21. kolovoza/augusta 1968. krenuo sam rano u Novu Gradišku, valjda nekim poslom. Na povratku sam primijetio da u Cerniku i Šumetlici nema ni žive muške duše. Kad sam se vratio u tabor kaže mi moj starješina tabora Vojo: - Znaš šta je novo? Noćas Rusi upali u Čehoslovačku!
Aha, to objašnjava zašto je muški svijet (uglavnom) iščezao. Noću došlo po njih, strpalo ih u kamione i via prema Dravi.
Nego, moj prijatelj Cobra i ja odlučili smo jednog dana protegnuti noge i prehodati Psunj. Uzeli smo šator i hranu za dva dana, prepješačili preko Psunja i spustili se u Bučje na cesti Pakrac - Požega. Tu smo u lokalnoj krčmi popili pivo koje i danas pamtim kao najslađe u životu - bili smo pakleno žedni, ne da nam je sjelo… Prenoćili smo u šatoru na nekoj livadi kod Španovice (tada se zvala Novo Selo) i nakon doručka spustili se u Pakrac. Vratili smo se vlakom do Banove Jaruge, pa pješaka do autoputa, pa autostopom do Gradiške i dalje pješaka uzbrdo do Strmca.
Kad se danas sjetim gdje me sve nije bilo i s kakvom sam lakoćom, dapače užitkom, prelazio brda i doline ne mogu sâm sebi vjerovati.
 
Evo i slika s tog pohoda. Na prvoj smo Cobra i ja na cesti Pakrac - Požega:
 


 
U Pakracu:
 


 
I povratak u tabor:
 


 
Vojo i ja na putu prema ušću Pakre u Trebež, kolovoz/august 1969. (tu smo se najeli pečene štuke, većinom upecano na varalicu a ponešto i ukradeno iz vrše):
 


Na vrh Go down
purger
GENERAL JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ
GENERAL  JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Broj komentara : 4527
Član od : 2009-11-15
Dob : 51
M(j)esto ZAGREB

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 19:54

Ajde barem nisi na svakoj slici najveći lol! 
Jel i danas prašinariš barem pola od ovoga?Smile 

_________________
Tko pjeva često zlo i misli
Na vrh Go down
pukovnik
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima orden za VZ
Prim(j)eran Vojnik značka PV
Broj komentara : 2159
Član od : 2012-02-29

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 20:26

Davnog 07.02.1966. godine postadoh član izviđačkog odreda "Braća Bakić" Bjelovar. Vremenom sam bio vođa 9. čete "Ilija Gromovnik" a kasnije i Načelnik odreda. Osvojene sve tri zvijezde, srebrni prsten, instruktor II stupnja (ljubičasta marama sa dva zlatna obruba) i Izviđač Partizan (crveni gajtan preko lijevog ramena). Evo par uspomena iz tog vremena što mi je bilo pri ruci (slike mi se nije dalo skenirati, drugi put kad uhvatim više vremena). Bila su to lijepa vremena putovanja, takmičenja i druženja.
 


 


 

_________________
Semper Fidelis
Na vrh Go down
Pero™
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 2089
Član od : 2012-10-29
M(j)esto LJ, nekad SFRJ

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 20:40

Stanko, delomično ti to zavidim na tome što si prošao u životu. Možda tada nebi, ali sada bi bio ponosan na to. Slično kao i moje iskustva sa JNA, tada nebi, a sada sam ponosan.
Na vrh Go down
milutins
Poručnik
Poručnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Znacka PV
Broj komentara : 2425
Član od : 2009-08-19

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 22:06

Kao student bio clan UPSD"Bukovik",prepjesacio uzduz i poprijeko veci deo Bosne.Scepan Polje ostalo u najljepsem sjecanju.Uvijek kisha sitna pada,kanjon Drine- neprevazidjeno.Da li si primijetio ogromnu kolicinu sume ljesnjaka na Scepan Polju,neposredno prije viseceg mosta?

_________________
ko istinu gudi,gudalom ga po prstima biju
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17787
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 22:38

Bio sam u izviđačima kraće vrijeme u 5. i 6. razredu osnovne škole.
Zašto kraće vrijeme? Bavio sam se tad još jedrenjem, nogometom i streljaštvom (ne baš istovremeno), pa jednostavno nije bilo vremena za sve.
Morao sam ipak izabrati nešto što mi je bilo draže.
Na kraju je ostalo samo jedrenje.
Ostalo mi je u živom sjećanju jedno logorovanje od 15-tak dana 1980-te na Boračkom jezeru kod Konjica.
Usred ljeta po danu +35, po noći skoro 0, jer je smješteno u kotlini.
Mislim da sam se tad prvi put kupao u jezeru tj. 'slatkoj vodi', pa mi je to kao djetetu s mora bilo vrlo čudno i neobično.
Imam negdje i par slika, ali gdje? scratch Very Happy
Na vrh Go down
Kemo Specijalac
GENERAL POTPUKOVNIK u rezervnom sastavu
GENERAL POTPUKOVNIK u rezervnom sastavu


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Broj komentara : 1135
Član od : 2012-03-03
M(j)esto Beograd

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   20.10.13 23:32

@Stanko1 (citat):
 

Sta je na beloj oznaci na levom ramenu, oznaka odreda ili?
 
Kratko sam bio u izvidjacima, pomalo se secam i oznaka na clanskom traku; jedna traka - zamenik, dve trake - vodja Smile
 
crvene crte - vod, bele - ceta, zute - odred; kod tebe na clanskom traku je verovatno i znacka Izvidjac - partizan. Cestitam, nije se lako dolazilo do nje.
Kod nas se "komandir" cete zvao jedno vreme Četovodja, a Vodja čete je bio neko iz odreda koji je tu cetu obucavao, kontrolisao...
Posle toga su ovi prvi dobili naziv kako treba, Vodja čete, a ovi drugi su postali instruktori.
U nasem odredu nije bilo bas najbolje stanje, nekima od nas roditelji nisu dozvoljavali aktivnosti u izvidjacima van mesta boravka (tabori, smotre, letovanja), posto je bilo dosta alkohola i pomalo "nemorala"...tako da nisam puno ganjao karijeru u izvidjacima...nekoliko akcija tipa "Ilegalac u gradu", nocni proboj kroz park-sumu, kao i nekoliko veštarstva (prvo je bilo, normalno, muzicar Smile)
 
ocekujemo nastavak izvidjackih dogadjanja ....

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17787
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 0:45

Sjećam se dvije stvari iz izviđača, ali nejasno i ne znam do kraja koja im je bila svrha.
Bili su kao neki testovi izdržljivosti.
 
Prvo da moraš ostati sam negdje na osami cijeli dan, a drugo da ne smiješ ni s kim razgovarati isto cijeli dan, već samo mimikom, bez glasa.
Poslije su slijedila neka 'unaprjeđenja', ili?
Tko se ovog sjeća i je li bilo sličnih stvari?
Na vrh Go down
Kemo Specijalac
GENERAL POTPUKOVNIK u rezervnom sastavu
GENERAL POTPUKOVNIK u rezervnom sastavu


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Broj komentara : 1135
Član od : 2012-03-03
M(j)esto Beograd

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 1:15

@Max Blitz (citat):
Sjećam se dvije stvari iz izviđača, ali nejasno i ne znam do kraja koja im je bila svrha.
Bili su kao neki testovi izdržljivosti.
 
Prvo da moraš ostati sam negdje na osami cijeli dan, a drugo da ne smiješ ni s kim razgovarati isto cijeli dan, već samo mimikom, bez glasa.
Poslije su slijedila neka 'unaprjeđenja', ili?
Tko se ovog sjeća i je li bilo sličnih stvari?
Koliko se ja secam, to su delovi polaganja za veštarstvo "Partizanski kurir". Pored ova dva zadatka koje je naveo Max, secam se i zadatka "Sakrivanje poruke" - parce papira, na kome je poruka koju prenosi kurir, moralo se sakriti u gornji deo uniforme, a instruktor je pretrazivao do cepanja savova.

a onaj zadatak da se ni sa kim ne razgovara - secam se kako je jedan moj poznanik pao...neko mu je razvalio takvu samarcinu koju on nije mogao da otrpi mimikom, i vratio je tome istom merom uz zvucnu podrsku Smile
Na vrh Go down
Matrix
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Broj komentara : 2428
Član od : 2011-04-23
M(j)esto Dalmacija i šire - PROM-3

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 1:54

Stanku svaka čast za odlično pisanje popračeno slikama a koliko vidim večina nas je bila u izviđačima.Kao što je Pukovnik napisao lijepo sječanje na te dane i još bih dodao - nema mobitela da te neko zove nego u miru tražiš mahovinu,u taboru se dimi iz onog velikog kazana gulaš ili grah,straže i iznad svega kao dečko si prošao mjesta koje današnji klinci ni na Google Earthu ne mogu naći jer ih ne zanima.

_________________
RIJEČI KOJE NISU POPRAČENE DJELIMA,BEZNAČAJNE SU..
CHE ......    Cool
Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 5:17

@Kemo Specijalac (citat):
Koliko se ja secam, to su delovi polaganja za veštarstvo "Partizanski kurir".
Točno, to se zvalo vještarstvo partizanskog kurira. Da bi se ono osvojilo trebalo je izdržati 24 sata šutnje, 24 sata gladovanja i 24 sata samovanja.
Na taboru na Strmcu kod Nove Gradiške 1968. prijavio mi se za polaganje vještarstva partizanskog kurira, između ostalih, klinac imenom Damir Pavličević. Isti onaj koji će kasnije postati poznati košarkaš Cibone. Tada je bio još mali, sitni kikać. Mislio sam: lima će brzo progovoriti pa s njim neće biti problema.
Vraga. Mali je jedini od svih izdržao šutnju i gladovanje. I što sad? Kako da pustim tako malog klinca da mi ode sâm u Psunj, u šumu? Rekao sam mu da se smjesti negdje blizu tabora i šapnuo mu da ga nećemo tražiti. Pobrinuli smo se da bude dobro opskrbljen i toplo odjeven da lakše prebrodi noć.
Te noći nekako mi se nije spavalo. Stalno sam mislio na Damira. Je li ga strah, je li mu hladno? Jadan dečkić, mislio sam u sebi, možda ga nije trebalo pustiti samoga u šumu.
Ujutro se postrojimo za dizanje zastave, kad evo u daljini Damira. Maše i smije se, a sija od ponosa. Nama svima laknulo. Bravo lima! Pred strojem sam mu čestitao i proglasio ga za partizanskog kurira. Vještarstvo sam mu upisao u člansku knjižicu i stavio potpis i pečat.
Potkraj tabora saznao sam kako su me nasadili. Mali nije noćio u šumi nego u šatoru do mojega! Tamo su ga potajno udomili naš starješina Vojo i njegova supruga Ankica (naša kuharica). Pitali su me što sad, hoću li mu poništiti vještarstvo. Odgovorio sam da nije baš po pravilima, ali da partizanskom kuriru valja uvažiti i snalažljivost - da se smjesti ''u gnijezdu neprijatelja''.

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 5:32

@pukovnik (citat):
Davnog 07.02.1966. godine postadoh član izviđačkog odreda "Braća Bakić" Bjelovar. Vremenom sam bio vođa 9. čete "Ilija Gromovnik" a kasnije i Načelnik odreda. Osvojene sve tri zvijezde, srebrni prsten, instruktor II stupnja (ljubičasta marama sa dva zlatna obruba) i Izviđač Partizan (crveni gajtan preko lijevog ramena). Evo par uspomena iz tog vremena što mi je bilo pri ruci (slike mi se nije dalo skenirati, drugi put kad uhvatim više vremena). Bila su to lijepa vremena putovanja, takmičenja i druženja.
Pretpostavljam da smo se poneki put i susreli, ali tko bi sve popamtio.
Ja sam osvojio sve što i ti, plus srebrni javorov list sa zracima. Prijatelj Vojo ga je dao poniklati, pa je izgledao ljepše od drugih. Nažalost sam ga negdje zagubio.
Nego, da ne ostanem dužan neke odgovore:
@ Kemo Specijalac - To na lijevom ramenu je oznaka mjesta (Zagreb). Na članskom traku su dvije žute trake (načelnik odreda), ispod treća zvijezda, a na dnu značka izviđača-partizana.
@ Purger - Do pred koju godinu planinario sam s obitelji i društvom po Medvednici i Samoborskom gorju, a danas se zadovoljavam dugačkim šetnjama (recimo od moje Malešnice niz Savu do Mosta mladosti, pa natrag javnim prijevozom).
@ milutins - Ne sjećam se tih lješnjaka, ipak su prošle 42 godine.
Na vrh Go down
BEOGRAD
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Pravna Služba Pravna Služba
Broj komentara : 1695
Član od : 2013-03-15
M(j)esto Scottsdale

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 5:46

Bio sa izvidjacima na letovanju i brate kakvo iskustvo. Isli smo u Tjesno pored Sibenika a smestaj pod satorima. Dobar deo satora je prokisnjavao mada za te dve nedelje nije bilo puno kise. Izgoreo sam od sunca vec prvih dana, tako da mi je ostatak letovanja prosao u paklu. Na ramenima su mi se pojavile kraste, koje su bolele svaki put kada pokrenem ruke. Onda smo isli na plazu koja je bila puna jezeva, i dao bog ja sam ih uspesno nasao. Po grubom secanju, par meseci mi je trebalo da izvadim sve jezeve bodlje koje su kasnije pocele da se gnoje. U samom kampu ubili smo par zmija, a redovna pojava je bila i pljacka satora od lokalnih kriminalaca. Jedan od vodja puta je dobio kamen u glavu i proveo nekoliko dana u sibenskoj bolnici. Iz danasnje perspektive pokrenuo bih tuzbu protiv organizatora puta, ali tada sam hteo da idem i sedece godine ali me roditelji nisu pustili.Very Happy Very Happy
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17787
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 6:28

@Stanko1 (citat):
Točno, to se zvalo vještarstvo partizanskog kurira. Da bi se ono osvojilo trebalo je izdržati 24 sata šutnje, 24 sata gladovanja i 24 sata samovanja.
 
 
Sad sam se i ja sjetio. Da, bilo je tako po redu.
Najprije sam rekao za osamu u šumi, a ova prva dva testa su bila uvjet za taj treći.
Davno je to bilo, a nisam ni bio puno u izviđačima, rekao sam već.
Moj problem s tim je i onda bio, a kasnije još više - krevet i tuš!!!
Ako to nemam džabe sve.
Mogu cijeli dan svuda ić i verat se gdje god, uopće nema problema, ali ne mogu spavat bilo gdje (čitaj: šator Very Happy, mada i to nekako može proć ako mora), a ne daj bože da nema tuša i vode. What a Face 
Toga sam se i u JNA pribojavao, na sreću, prošao sam bez logorovanja, a što se tuša tiče, osim onog 'redovnog' što je pripadalo, imali smo tuš na plovnoj dizalici, pa nije bilo nikakvih problema. Very Happy
Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 6:55

Lijepo, lijepo, izviđačka iskustva se množe iz sata u sat...
Nego, idemo mi dalje.
Godine 1969. imali smo tabor na otoku Kakan u šibenskom arhipelagu. Nažalost nemam ni jednu sliku, ali imam neka sjećanja. Između ostalog na jedno jutro u Šibeniku. Pošao sam s našim ekonomom jutarnjim brodom u grad da kupim neke stvari. Najprije smo navratili u neki lokal i počeli tamaniti burek s jogurtom, kada se na radiju čula vijest da su se stanoviti Neil Armstrong i Edwin Aldrin spustili na Mjesec.
Godine 1970. taborovali smo na Zlarinu. Tu sam imao na brizi najveću grupu kao vođa tabora - 104 duše. Referirajući se na prethodni post forumaškog kolege BEOGRAD napominjem da nikada nismo imali ni najmanji incident u kojem bi netko od klinaca stradao ili bio ozljeđen. Bili smo oprezni i vrlo dobro organizirani. Primjerice, kod putovanja vlakom - posebno noću - na obje strane vagona dežurali su stariji momci i pazili da netko od klinaca ne promaši WC i ne ode na kriva vrata. Također smo ih noću obilazili po kupeima, po potrebi ih pokrivali da se ne prehlade… Jednako smo pazili da ne dobiju opekotine od sunčanja, pazili smo na slabije plivače, pazili smo na higijenu itd.
 
Dvije slike sa Zlarina 1970. Na prvoj vodim klince u ''šetnju'':
 

 
 
Šatorski cimer i moj zamjenik Ivan plus moja malenkost:
 

 
 
Izlet u Samoborsko gorje, jesen 1970.:
 

 
 
Još jedna slika sa istog izleta:
 

 
 
I ovo je snimljeno 1970., vrijeme i lokaciju ne pamtim:
 


Stanko1: komentar modifikovan dana: 21.10.13 7:17; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 7:13

Ova fotografija mi je posebno draga, a presnimljena je iz časopisa Arena (autor je njihov fotograf Zlatko Ramničer). U svibnju/maju 1971. održano je natjecanje zagrebačkih izviđača pod nazivom ''Poznaješ li svoj grad?''. Jedan od sponzora bila je i Arena. Nas petorica smo bili pobjednička ekipa i dobili smo od Arene satove Darwil, a počašćeni smo i s nekoliko fotografija i intervjuom preko dvije stranice.
Sat sam ubrzo prodao burazu, ali nema veze s pričom:
 


 
Moja malenkost plus 20 kg mlijeka u prahu, Sirač 1971. (drugi tabor Pakra manastir):
 


 
Povratak sa tabora Pakra manastir, kolodvor Sirač 1971.:
 


 
Izlet na Glavicu, proljeće 1972.:
 


 
U proljeće 1972. konačno sam se zahvalio na dužnosti načelnika odreda i osnovao klub brđana ''Merkur''. Bili smo kao neki senatori i pomagali mlađariji svojim iskustvom. Za praznik Prvi svibnja/maja 1973. bili smo na akciji NNNI u Gackoj dolini, a moja grupa je bila smještena u selu Prozor. Glavni posao nam je bio cicanje piva, a ovdje na slici Danijel i ja odmaramo i pomalo štucamo:
 

 
Time je završena ova runda mojih sjećanja. Kasnije ću još nabaciti poneku epizodicu iz izviđačkog života.

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik
Vodnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 497
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 10:19

Veseli Božo
 
Moja kćer je kao mala curica obožavala slušati moje izviđačke priče, a najviše je voljela jednu: - Tata, ajde mi pričaj kako te prevario Veseli Božo.
U srpnju/julu godine 1963. bilo je uz rijeku Pakru nekoliko izviđačkih tabora iz Zagreba. Mi smo bili najdalje u brdu, a nizvodno prema manastiru Pakra bilo ih je još nekoliko. U jednom su bila braća blizanci Veseli - Božo i Zvonko (Veseli je prezime, vjerojatno češkog porijekla). Mislim da je Božo bio vođa tog tabora.
Jedne noći zapala me prva izviđačka straža u životu. Uz mene su bila još dva kikaća. A klinci kao klinci, koje uzbuđenje - straža usred noći! Nismo se imali čega bojati osim da nam ne ukradu zastavu, koja je bila privezana uz dno jarbola.
Krađa zastave noću bio je omiljeni sport među izviđačima susjednih tabora. Pri tome su se morala poštovati i pravila - nema rezanja špage nego se čvor morao raspetljati i sve ostaviti čitavo. Nakon što se zastava ukrade slijede pregovori i otkup. A za dobivanje zastave natrag valjalo je otići u protivnički tabor i tamo obaviti neki od gadnijih poslova.
Tabor nam je bio na kosini brijega. Na dnu je bila kapija, ispred nje jarbol sa zastavom, a na gornjem kraju osmatračnica izgrađena na stablu. Naravno da smo se popeli na osmatračnicu i počeli svijetliti baterijama na sve strane. Ha, koje smo face, nitko nam ne može ništa!
Kada nam je došla smjena pitali su nas gdje nam je zastava. Nestala je. A na stupu kapije bilo je u koru urezano velikim slovima: VESELI BOŽO.
Samo za urezivanje potpisa trebalo je bar deset minuta. Toliko o našoj straži, baterijama i svijetljenju. Idućeg dana nas trojica morali smo otići u Božin tabor i guliti krumpire.
 
Laringitis usred ljeta
 
Tabor Pakra Manastir, srpanj/juli 1971. godine.
Postavili smo tabor na sjevernoj (desnoj) obali Pakre, a uz lijevu je vodila cesta od Sirača prema selu Zajile i dalje u Papuk prema šumskim revirima. Preko Pakre su naši konačari izgradili provizorni pješački most.
Cestom su često prolazili kamioni lokalne šumarije, pa smo ih koristili za transport namirnica i drugih potreba iz Sirača. Između ostalog svakog jutra nam je stizala i gajba piva za nâs starije (maloljetnim klincima nismo dali ni prismrditi alkoholu). Tu gajbu smo odmah stavljali na hlađenje u Pakru.
To pivo me koštalo vrlo neugodnog iskustva. Neoprezno sam, još vruć, iskapio jednu bocu na eks. Već na večer me uhvatila temperatura i osjetio sam jake bolove u grlu. Idućeg jutra, nema druge, krenuo sam u pratnji jednog izviđačkog kolege vlakom u bolnicu u Daruvar. Tamo mi je liječnik dijagnosticirao laringitis, sprašio mi u dupe injekciju i rekao da moram dolaziti još nekoliko dana na istu terapiju. Objasnio sam mu da ne mogu dolaziti jer sam predaleko, pa mi je dao kapsule antibiotika.
U međuvremenu mi je nestao i glas - nisam mogao govoriti. Po povratku u tabor nekako sam prošaptao svom zamjeniku Ivanu da privremeno preuzima vođenje tabora. Na večernjem postrojavanju pred spuštanje zastave Ivan je sa zlobnim smješkom izrekao ove riječi (ponavljam otprilike): - Sa zadovoljstvom vam mogu reći da nam je dragi vođa tabora izgubio glas i privremeno se neće derati na vas, a ja u međuvremenu preuzimam dužnost vođe tabora.
Iduća dva-tri dana patio sam se kao Krist na križu od bolova u grlu, a nisam mogao ni gutati pa sam živio samo na čaju. Srećom je terapija djelovala pa sam se relativno brzo oporavio, ali sam - tada ionako mršav - izgubio nekoliko kilograma.
 
Malo prisjećanje na Sutjesku 1968.
 
Već sam spomenuo da sam na Sutjesci prvi put bio 1968. Te godine na Tjentištu se održavala velika smotra Saveza izviđača Jugoslavije pod nazivom ''Vječno huči Sutjeska'', a među tisućama sudionika bio je i veliki broj nâs Zagrepčana.
Iz tog razdoblja sjećanja su puno bljeđa, ali znam da smo na putu bili oko dva tjedna i da smo krenuli 28. lipnja - točno tjedan dana nakon moje mature koju sam polagao na svoj 19. rođendan.
Do Sarajeva smo putovali noćnim brzim vlakom, od Sarajeva do Foče Ćirom, a od Foče do Šćepan Polja autobusima. U Šćepan Polju prenoćili smo pod šatorima, a ujutro smo krenuli već opisanom stazom na Vučevo. Zanoćili smo na katunima Koritnik i idućeg popodneva preko Dragoš sedla i Ravnog Borja stigli u Tjentište.
U Tjentištu smo boravili pod šatorima desetak-dvanaest dana. Hranila nas je JNA i to ne baš gurmanski, pa otuda ona priča o spomeniku prvoj žrtvi prehrane. Nismo se držali isključivo tabora već smo obišli mnoge lokalitete iz Nacionalnog parka Sutjeska (postoji i danas), a kod Trnovačkog jezera smo i prenoćili. Uglavnom, pod našim gojzericama nakupili su se deseci i deseci kilometara planinarskih staza.
Tada sam prvi put bio pod dubokim dojmom ovih divljih i prekrasnih predjela na granici BiH i Crne Gore.
 
TO TI PRIČAJ NEKOM DRU… (VIPERA BERUS)
 
U sjećanju mi nije ostalo puno epizoda iz tog vremena, ali jednu dobro pamtim. Na spuštanju kroz Ravno Borje prema Tjentištu imali smo kratak odmor na nekoj čistini. Moj izviđač Danijel Varga sjeo je u travu, a mi smo primijetili da se oko njega mota zmija (kasnije smo utvrdili da je bila riječ o riđovki). Netko je viknuo: - Varga, pazi zmija! - Na to se ovaj nasmijao i rekao: - Haha, to ti pričaj nekom dru… - I onda je ustao kao ispaljen iz topa i otrčao desetak metara. Zmija se, sirota, pokušala sakriti u šupljinu nekog debla gdje su je dečki bezobzirno prignječili i zatukli kopljem od zastave.
U životu nisam vidio toliko zmija kao na širem području Sutjeske. Bilo ih je doslovce na svakom koraku, a često smo znali naići i na njihove ostatke. Koliko znam, nitko nije stradao od ugriza.
 
GRUDANJE U KUPAĆIM GAĆAMA I GUZNI PUT
 
Na Tjentištu se nismo bavili podupiranjem šanka već smo kao pravi izviđači krstarili okolicom. Područje Nacionalnog parka Sutjeska prepješačili smo uzduž i poprijeko. Između ostalih lokaliteta pohodili smo Trnovačko jezero, gdje smo i prenoćili.
Trnovačko jezero se nalazi na teritoriju Crne Gore. Glacijalnog je porijekla i nalazi se na visini od 1.517 m/nm. Okruženo je planinama Maglić, Bioč, Volujak, Vlasulja i Trnovački Durmitor.
Tu smo se ugodno okupali po sunčanom danu (voda nije bila prehladna) i istodobno grudali - usred ljeta!
Naime, na osojnoj strani planine Maglić još je bilo snijega. Valjalo se do njega dobro penjati, ali je skupina malo fanatičnijih momaka uzela kante, popela se i donijela nešto snijega do jezera, pa počela gađati grudama koga stigne.
Između ostalih lokaliteta prohodali smo kanjonom Hrčavke, pa zatim planinskim stazama u dolinu Sutjeske kod sela Suha. Ovo ''sela'' valja shvatiti uvjetno, jer su tamo bile samo dvije kuće. Suha je inače bila poznata kao najmanja katastarska općina u bivšoj Jugoslaviji.
U Suhu smo se spustili planinskom stazom koja se na karti-specijalki zove Gusni put. Navodno su ga još partizani 1943. nazvali Guzni put, jer je toliko strm da je pri spuštanju više radila g.zica nego noge.
 
''TEHNOLOGIJA'' KUPANJA U SUTJESCI
 
Sutjeska je planinska rijeka u Istočnoj Hercegovini. Duga je 35 km i utječe u Drinu uzvodno (južno) od Foče. U dolini rijeke nalazi se Tjentište, u kotlini smještenoj između planinskog platoa Vučevo i planine Zelengore odnosno njenih izdanaka Košur i Borovno.
Sutjeska je opako brza rijeka i još opakije hladna. Rekreativno kupanje nije preporučljivo čak ni usred ljeta, osim ako si Finac ili Šved.
Ja sam to probao samo jednom i završilo je neslavno. Imao sam na sebi tzv. šorc, nekakvu kombinaciju kupaćih gaća i kratkih hlačica. A to baš nije bilo čvrsto pripijeno uz tijelo. Čim sam ušao u vodu ne samo da me brzica počela nositi već mi je doslovce svukla gaće. Netko ih je pokupio nizvodno, a ja sam postao metom dobre zaj.bancije.
Sutjesku sam koristio isključivo za higijenske potrebe. Čak i u ovoj pustopoljini svake večeri sam prao noge. I to kako! Voda je bila toliko hladna da je već nakon nekoliko sekundi izazivala fizičku bol. Pa sam noge prao u poziciji čaplje. Najprije sam stavio jednu nogu u vodu da se namoči, zatim je u vodu išla druga noga dok se ona prva sapuna, pa ta ide u vodu na ispiranje dok se druga sapuna, pa se ta ispere i konačno gotovo. Pri tome je valjalo držati balans da se ne padne u rijeku.
A kupanje (ono radi higijene) je bilo priča za sebe. Morao sam razraditi čitav plan i dobro odabrati teren. Stavio bih ručnik i sapun na prikladno travnato mjesto na obali i to tamo gdje mogu ''bremzati'' u vodi. Onda bih otišao desetak metara uzvodno i bacio se na leđa u rijeku, pridržavajući rukama gaće da mi ih voda opet ne odnese. Izašao bih van, nasapunao se po čitavom tijelu, opet otišao desetak metara uzvodno, bacio se na leđa i izašao na poziciji ručnika.

 
Povratak u Zagreb počeo je maršem preko planine Zelengore, pa do Miljevine i tamo na vlak (Ćiru). Marš je trajao dva dana, a prespavali smo pod vedrim nebom negdje na području Gornjih ili Donjih Bara. Smještaj za dvije osobe bio je jednostavan: ispod malo suhe trave ili mahovine, na to šatorsko krilo i deka, vreća za spavanje, te preko sebe još jedna deka i šatorsko krilo. I spavali smo kao bebe. A danas mi ne pada na pamet spavati izvan svog stana ako nemam vlastitu sobu s kupaonicom…
Sve što sam preturio preko glave i naučio u izviđačima jako puno mi je pomoglo da lakše izdržim nedaće - a bilo ih je nemalo i nemilo - u vrijeme služenja vojnog roka.
 
Nota bene
 
U izviđačima sam stekao puno prijatelja. Neke od njih doživotno. Recimo, Dubravko i ja smo jedan drugome vjenčani kumovi. S drugima se povremeno srećem, a s nekima se dopisujem preko interneta (ima nas od Ljubljane do Beograda). Međusobno razmjenjujemo uspomene i slike naše današnje djece i unučadi.
U izviđačima su mnogi od nas stjecali i prva ljubavna iskustva, a najljepša su bila ona uz opojne mirise Jadrana… no to je za neku drugu temu.
Stoga, za kraj, posvećujem mojim izviđačkim prijateljima dvije slike iz novijih dana.
 
Tri očalinka - Cobra, ja i Čangi u kafiću u Španskom 1. srpnja/jula 2011. godine. Podsjećam na moje ranije priče - Cobra i ja smo zajedno prehodali Psunj 1968. godine, a Čangi je bio u društvu u pohodu na Sutjesku 1971. godine:
 


 
Staro društvo sastalo se na večeri u restoranu ''Medvedgrad'' na starom Samoborskom kolodvoru 7. listopada/oktobra 2011. Moji sijedi, ćelavi i debeli dedeki, ali u duši vječni mladići:
 


Na vrh Go down
pukovnik
Poručnik
Poručnik


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima orden za VZ
Prim(j)eran Vojnik značka PV
Broj komentara : 2159
Član od : 2012-02-29

KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   21.10.13 12:30

Ljetne kampove (logorovanja) prvo smo provodili u Privlaci, potom na otoku Prviću (Prvić Luka), jedno vrijeme na otoku Zlarinu a kasnije na Obonjanu (Otok Mladosti). Par slika što ih na brzinu pronađoh. Kad sada gledam ove slike iz izviđačkih dana fascinira me od kud većini izviđača JNA oficirske torbice i opasaći te što mi ne tako davno u jednom razgovoru kolega iz mladosti i izviđač reče: "Ipak smo ih nešto naučili jer niti jedan od članova našeg odreda nije tijekom rata poginuo".
 
II Izviđačka olimpijada Pula, svibanj 1972. godine, natjecanje u prijenosu poruke signalnim zastavicama
 


 
Ručak na Petrovoj Gori nakon akcije "Petrova mi gora mati" i posjete partizanskoj bolnici negdje u proljeće 1971. godine



 
Tada popularna akcija "Ništa nas ne smije iznenaditi" 1970. godine i novinski isječak iz tog vremena.



 


 
Stanko evo pronađoh i ovo. Možda vremenom nađem i ostatak.
 

_________________
Semper Fidelis
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Naše uspomene iz izviđača   Today at 17:41

Na vrh Go down
 
Naše uspomene iz izviđača
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/5Idi na stranicu : 1, 2, 3, 4, 5  Next
 Similar topics
-
» Naše uspomene iz izviđača
» AJDOVŠČINA 1266 IZVIĐAČKI VOD ABHO 1984/85 NOVEMBARSKA
» Izviđači u JNA
» Jedinice JNA na Kosovu i Metohiji
» Alpinističko izviđački vodovi

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: CIVILNA PLATFORMA :: RAZNO-
Idi na: