FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeRegistracijaLogin
_______________Bile su to dobre i loše godine. Bile su to godine aktivnosti i uspavanosti, godine uvažavanja i nerazum(ij)evanja, godine druženja i ljutnje, odlazaka i dolazaka, nagradjivanja i kažnjavanja, ukora i oprosta, godine radosti i tuge... svega je bilo izuzev: mržnje. Sedam godina postojimo. Branimo pravo na s(j)ećanja! Vaš Forum BPN JNA.

Share | 
 

 KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
Idi na stranicu : Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18  Next
AutorPoruka
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   05.08.16 2:50

5. kolovoza 1964. izvedeno je prvo američko bombardiranje Vijetnama iz zraka u operaciji pod nazivom Pierce Arrow.
Bombardiranje je izvršeno ubrzo nakon incidenata u Tonkinškom zaljevu, u kojima su 2. i 4. kolovoza 1964. sjevernovijetnamski torpedni čamci napali razarač USS 'Maddox' (DD-731) američke Sedme flote, što je poslužio kao okidač američko-vijetnamskog oružanog sukoba.
Tijekom operacije Pierce Arrow Amerikanci su izveli 64 zračna udara s nosača zrakoplova USS 'Ticonderoga' (CV-14) i USS 'Constellation' (CV-64), a korišteni su lovci-bombarderi Douglas A-4 Skyhawk (A-4C), koji su mogli polijetati s nosača.
Pri tim američkim udarima navodno je uništeno oko 10% svih sjevernovijetnamskih rezervi nafte. Američki predsjednik koji je naredio operaciju Pierce Arrow bio je Lyndon B. Johnson koji je 1963. naslijedio ubijenog J.F. Kennedyja.



Razarač USS 'Maddox' (DD-731)




Dva Douglasa A-4C Skyhawk i nosač USS 'Kearsarge' (CV-33)

Na vrh Go down
Zoran I
Desetar
Desetar


Broj komentara : 283
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   06.08.16 12:12

HIROŠIMA

Na današnji dan leta 1945 so ZDA na japonsko mesto Hirošima odvrgle prvo atomsko bombo v zgodovini.
Ob 8.15 po krajevnem času je eksplodirala štiri tone težka atomska bomba iz obogatenega urana, imenovana Little Boy oz. Deček. Eksplodirala je na višini 567 metrov in povzročila udarni val, ki je z močjo 35 ton na kvadratni meter in hitrostjo 440 metrov na sekundo uničil stavbe in ljudi.
V krogu 500 metrov okrog središča eksplozije so skoraj takoj umrli vsi ljudje. Zaradi neposrednih posledic bombe je samo do konca leta 1945 umrlo okoli 140.000 ljudi. Kasnejše posledice izpostavljenosti sevanju se vse do danes med drugim kažejo v obliki raka na ščitnici, pljučih, prsih in levkemiji.
Tri dni kasneje je napad z jedrskim orožjem doživelo še mesto Nagasaki. Nad njim je eksplodirala bomba z imenom "Fat man" ali Debelinko s plutonijevo sredico. Za posledicami eksplozije je takoj umrlo okoli 40.000 ljudi, skupno pa naj bi posledice zahtevale preko 70.000 žrtev.
Japonska je šest dni po napadu na Nagasaki razglasila kapitulacijo, s čimer se je končala druga svetovna vojna.
Popolno uničenje obeh mest je še danes velik opomin človeštvu, da se groza atomske bombe ne bi ponovila.

http://www.delo.si/multimedija/foto/foto-primerjava-po-bombi-in-danes.html
http://projekti.gimvic.org/2012/2b/znanost-vojska/zgod_a.html
https://sites.google.com/a/os-majsperk.si/stisnimo-roko-v-pest/uvod


                                                                              Enola Gay št.82                                                                                                              Pilot Polkovnik Paul Tibbets                                                                                                                                                                   

     
                                                                      Opustošenje v Hirošimi


  Prva objavljena fotografija preživelih takoj po eksploziji atomske bombe v Hirošimi, zaradi okupacije objavljena šele po letu 1952

  
                                                                   Little boy                                                                                                             

        
Na vsakoletni slovesnosti v spominskem centru v Hirošimi se 6. avgusta zberejo vsi,                            Spominski park in muzej miru                
ki so preživeli tragedijo, svojci, predstavniki japonskih oblasti in tuji diplomati.


                                                                      Preživeli tragedije in njihovi svojci
Na vrh Go down
Zoran I
Desetar
Desetar


Broj komentara : 283
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   08.08.16 15:34

MEDNARODNO SODIŠČE V NÜRNBERGU

Na današnji dan leta 1945 so Francija, Velika Britanija, Združene države Amerike in Sovjetska zveza podpisale sporazum o ustanovitvi mednarodnega sodišča v Nürnbergu. Namen ustanovitve takega sodišča je bilo sojenje vojnim zločincem nacistične Nemčije. Sporazum je kasneje podpisalo še 19 držav. Naslednje leto pa je bilo pred roko pravice postavljenih 22 vojnih zločincev. V letih 1947-48 je potekalo še 12 procesov proti različnim skupinam obtožencev.

Nürnberški procesi imenujemo vrsto procesov (vseh skupaj jih je bilo 12), predvsem poznanih po sodbah najopaznejših predstavnikov političnega, vojaškega in ekonomskega vodstva Tretjaga rajha. Procesi so se vršili v mestu Nürmberg, v Nemčiji, od 14. novembra leta 1945 do 1949, sodili pa so vojnim zločincem druge vojne v Nürmberški palači pravice. Prvi in najbolj znani izmed teh procesov (ki je trajal med letoma 1945 in 1946) je bil t. i. Proces proti največjim vojnim zločincem pred mednarodnim vojaškim tribunalom (IMT), ki je sodil štiriindvajsetim od najpomembnejših zajetih voditeljev nacistične Nemčije; od katerih jih je bilo 11 obsojenih na smrt z obešanjem (rajhsmaršal Hermann Göring, notranji minister Wilhelm Frick, poljski komisar Hans Frank, šef notranje policije SD Ernst Kaltenbrunner, ideolog Alfred Rosenberg, gospodar suženjskega dela Fritz Sauckel, zunanji minister Joachim von Ribbentrop, guverner Nizozemske Arthur Seyss-Inquart, feldmaršal Wilhelm Keitel, general Alfred Jodl, in urednik časopisa Der Sturmer ter frankovski vodja Julius Streicher), trije so bili oproščeni (gospodarstvenik Hjalmar Schackt, radijski komentato Hans Fritsche, parlamentarec Franz Von Papen), ostali pa na zaporne kazni: admiral Doenitz (10 let), prvi vodja Hitlerjeve mladine Von Shirack in minister za oborožitev ter glavni hitlerjev arhitekt Albert Speer (20 let), prvi šef nacističnega kabineta Rudolf Hess na dosmrtno ječo (kjer je bil do leta 1987), admiral Erich Räder na dosmrtno (kasneje oproščen) in predsednik državne banke Walter Funk na dosmrtno (prav tako kasneje oproščen). Sodišče je bilo ustanovljeno leta 1945, ko so se v Potsdamu še zadnjič sestali Veliki trije Stalin, Winston Churchill in Harry Trumann. Druga serija sodb je bila namenjena manjšim vojnim zločincem; mednje sodijo sodba zdravnikom in sodba pravnikom Franzu Schlegelburgerju, Rolandu Freislerju, Ottu Thieracku in Curtu Rothenbergerju, ki so omogočili legalizacijo nacistične ideologije kot pravnega in političnega sistema v Nemčiji, kar je omogočilo Hitlerju absoluten prevzem oblasti v Nemčiji, vseh obsojenih na dosmrtno ječo.
Tribunal v Nürnbergu je presodil, da so vse enote SS, gestapo in SD (policijske pomožne varnostne službe) zločinske organizacije in njihovi člani, člani zločinske organizacije, vendar se krivda posameznika presoja osebno. Sodbe Mednarodnega vojaškega tribunala so dokončne.
Za osvežitev spomina in v opomin tistim, ki se tako trudijo opravičevati in poveličevati kolaboracijo z okupatorjem kot domoljubna dejanja. In tudi kot dokaz, kako lahko zloraba prava omogoči "legalno podlago" za grozodejstva in zločine. Gre za prvi tovrsten proces v človeški zgodovini.

POSLEDICE NÜRNBERŠKIH PROCESOV

Sojenje vojnim zločincem v Nürnbergu je skorajda postalo model za kasnejša sojenja vojnih zločincev drugod po svetu. Podobno je bilo tudi sojenje japonskim vojaškim generalom in »znanstvenikom« za zločine proti humanosti, ki so bili na primer storjeni v taboru 731. Na tak način so sodili tudi zločincem za vojne zločine na Balkanu. Sojenje je pripomoglo tudi k nastanku prava mednacionalnega kriminala.

* Konvencija proti genocidu (1984)
* Deklaracija o človekovih pravicah (1984)
* Nürnberška načela (1950)
* Ženevska konvencija vojnega prava (1977)
Procesi so sprožili tudi gibanja, ki pozivajo k ustanovitvi stalnega mednarodnega kriminalnega sodišča, in poželi ogromno kritik.

KRITIKE NÜRNBERŠKIH PROCESOV

Mnogi še danes dvomijo v korektnost nürnberških procesov in za to so kriva mnogo katera prepričanja in z njimi načini, ki so bila v tistem času razumljivo a vendar ne upravičeno del politike. Seveda ne moremo takoj po vojni odpustiti vsa dejanja nacistov in nanje imeti objektiven pogled. In to je tisto kar je sojenju v Nürnbergu pripisati. Sojenje je imelo svoja pravila o dokazih, kar pomeni, da je bil način celotnega sojenja drugačen od »pravilnega«, s tem da je prevladovalo načelo »pravice zmagovalca«. Obtoženci so bili obsojeni zločinov, ki takrat (čas vojne), ko so bili storjeni, niso bili zločini. Takemu pravu rečemo ex post facto. Poleg tega pa obsojenci niso imeli nič vpliva na izbor sodnikov. Krivično se zdi tudi dejstvo, da je sodišče razbremenilo (potem ko so vložili zahtevo) Sovjetsko vodstvo za vojne zločine, kot so recimo napadi na Finsko. Glavni Sovjetski tožilec je, z namenom da obtoži sojene pomora tisočih poljskih vojakov v gozdu Katyn, vložil napačno (morda ponarejeno) dokumentacijo. Sojenje vojnim zločincem je bil prisiljen proces, ki ga je bol kot ne zahtevalo ljudstvo in »moralna politika«, saj so bili to zločini proti humanosti. Take napake v sojenju je bilo pričakovati, saj so obtoženci z vsemi dokazi in dokumentacijami padli naravnost v roke njihovih sovražnikov in ti so si kot zmagovalci vzeli svoje pravice. Seveda je bilo prav, da so bili zločinci kaznovani za svoja dejanja, pa vendar je bilo sojenje v Nürnbergu sojenje na »svetovni ravni« in bi se morali držati pravosodnih načel in za obravnave če ne drugo porabiti nekaj več časa saj vse skupaj ni trajalo več kot eno leto.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Nirnber%C5%A1ki_proces
http://projekti.gimvic.org/2010/2f/nurnberski/kritike.html
https://www.youtube.com/watch?v=lXyFR0Odn4A

https://www.youtube.com/watch?v=564W493M7eU
https://www.youtube.com/watch?v=NmFhewxeEp0
https://www.youtube.com/watch?v=6yQvnKgG6lk
https://www.youtube.com/watch?v=D505WKDrrHM
https://www.youtube.com/watch?v=AtHEuU50S8M
https://www.youtube.com/watch?v=tuQAuGO9bnc
https://www.youtube.com/watch?v=gcApkZx3Ojk
https://www.youtube.com/watch?v=ANEYUQ22VSE
https://www.youtube.com/watch?v=VvDZsZ-XcGI
https://www.youtube.com/watch?v=Sf2ibn2rmXw
https://www.youtube.com/watch?v=M9t2maZjV5k

 

Obtoženci Hermann Goring, Rudolf Hess, Joachim Von Ribbentrop, Wilhelm Keitel, Karl Donitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach in Fritz Sauckel


                                                      Grafični prikaz izrečenih kazni



                                       Nürnberški procesi so trajali od 14.novembra 1945 do 10.oktobra 1949  
Na vrh Go down
Zoran I
Desetar
Desetar


Broj komentara : 283
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   09.08.16 7:42

NAGASAKI

Na današnji dan leta 1945 so ob 11.02 po krajevnem času Američani z letalom B-29 bockscar na Nagasaki odvrgli atomsko bombo, ki so jo poimenovali Fat Man (Debeluh).

Nagasaki je bil tarča ameriške bombe z imenom Fat man, ki je nad severnim delom mesta eksplodirala 9. avgusta 1945 dve minuti čez 11. uro. Severni del Nagasakija je bil popolnoma uničen.
Skupno je eksplozija, ki je odjeknila tri dni po eksploziji prve bombe nad Hirošimo, zahtevala 73.844 smrtnih žrtev. Najmanj 75.000 ljudi je bilo ranjenih, za posledicami sevanja in jedrskega onesnaženja okolja pa je pozneje trpelo več sto tisoč ljudi.
Eksploziji atomskih bomb nad Hirošimo in Nagasakijem sta pomagali ZDA k hitrejšemu koncu druge svetovne vojne. Japonska je namreč brezpogojno kapitulirala šest dni pozneje, 15. avgusta 1945, s tem pa se je po kapitulaciji Nemčije v Evropi druga svetovna vojna končala tudi na območju Tihega oceana.

http://atomicbombreview.tumblr.com/
http://www.flickriver.com/photos/meanderingmouse/5057223333/

TSUTOMU YAMAGUCHI
https://mic.com/articles/123498/tsutomu-yamaguchi-hiroshima-nagasaki-atomic-bombs?utm_source=policymicTBLR&utm_medium=main&utm_campaign=social#.bDqkoyTTS

SUMITERU TANIGUCHI
http://www.independent.co.uk/news/world/asia/nagasaki-hiroshima-70-anniversary-atom-bomb-survivor-show-effects-of-nuclear-10446573.html

 
                                             Ob 11.02                                                                                           Ženska, ki je preživela bombardiranje


                                                                        Uničenje v Nagasakiju


                                                                       Trije bratje iz Nagasakija, 1945
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   10.08.16 0:41

Bitka na Leškom polju, u kojoj je njemački kralj Oton I., predvodeći njemačko-češku feudalnu vojsku, pobijedio Mađare odigrala se 10. kolovoza 955. godine. U historiografiji se tu bitku obično predstavlja kao prekretnicu u zaustavljanju mađarskih prodora prema zapadu Europe. Prethodno su, naime, Mađari pustošili područja današnje Francuske, Njemačke, Italije, pa čak i Španjolske.
Sraz dviju vojski dogodio se na području današnje Bavarske uz rijeku Lech 20-ak km južno od Augsburga, pa je neki povjesničari nazivaju i Bitkom na rijeci Lech ili Bitkom kod Augsburga.
Mađare je u Bitki na Leškom polju predvodio vojskovođa Bulcsú, zajedno s plemenskim vođama Lelom i Surom. Otonova vojska potpuno je razbila Mađare, a Bulcsú je smaknut. Nakon poraza Mađari su preuzeli sjedilački način života i prihvatili kršćanstvo, čime se Europa demografski stabilizirala prvi put od vremena seobe naroda.
Njemački kralj Oton I. proslavio se tom pobjedom, a nekoliko godina kasnije (962.) okrunjen je u Rimu za cara Svetog Rimskog Carstva. Prozvan je Otonom I. Velikim, a stečenim autoritetom stvorio je jezgru buduće njemačke nacionalne države.


Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   11.08.16 2:06

Mongolski veliki kan Möngke (Mongo) umro je 11. kolovoza 1259. kao posljednji vladar Mongolskog Carstva kao ujedinjenom državom. Već njegov nasljednik Kublaj-kan, poznat iz kontakata s Markom Polom, bio je više kineski car nego vladar ujedinjenog Mongolskog Carstva. Osim toga, Möngke je bio posljednji veliki kan koji je stolovao u mongolskoj prijestolnici Karakorumu, blizu današnjeg grada Kharkhorin u središnjoj Mongoliji (Kublaj-kanovo sjedište bilo je na kineskom području).
Veliki kan (kagan tj. kan kanova) Möngke bio je unuk znamenitog Džingis-kana. U mladosti je sudjelovao u poznatom mongolskom pohodu na Europu, pri čemu su pogođene Ugarska i Hrvatska. Na prijestolje je Möngke stupio 1251. tj. desetak godina nakon te invazije.
U sklopu svoje ekspanzije pod vrhovnim vodstvom Džingis-kana, Mongolsko Carstvo je u dvadesetim godinama 13. stoljeća došlo do granica europskih zemalja. Nakon osvajanja Rusije i Poljske, na red je došla Ugarska, gdje je u Bitki na rijeci Šaju (Sajó) 1241. ugarska vojska predvođena kraljem Belom IV. teško poražena. Kralj se uspio spasiti i počeo uzmicati u pravcu Hrvatske, a mongolska ga je brza konjica progonila, usput poharavši sva područja kojima je prolazila. Poznato je da se Bela IV. sklonio u Trogiru (tj. na obližnjem otočiću poslije nazvanom po kralju (Beli IV) - Kraljevac) i da ga progonitelji nisu uspjeli uhvatiti. Prema legendi, u Bitki na Grobničkom polju 1242. u zaleđu Rijeke hrvatska feudalna vojska porazila je mongolsku vojsku kojoj je na čelu bio Džingis-kanov unuk Batu-kan. Povijesno verificirane činjenice pak govore da je mongolska vojska koja se 1242. godine nalazila u Hrvatskoj iznenada napustila te krajeve, što je bilo u vezi sa smrću vrhovnog kana Ogotaja i sudjelovanjem Batu-kana na kurultaju - skupštini kanova za izbor njegovog nasljednika.
U doba Möngkeovog vladanja Mongolsko Carstvo još se dodatno proširilo i doseglo je neviđen opseg. Izvršena je invazija na Vijetnam, pri čemu je opljačkan Hanoi, a zemlja podvrgnuta kao vazalna država. Mongolska je vrhovna vlast prihvaćana i u Indiji (u Kašmiru, pa čak i u Delhiju). Godine 1258., za vrijeme Möngkeove vlasti, Mongoli su okupirali Bagdad, a iste su godine provalili i u Litvu.
Na vrhuncu vlasti na Bliskom Istoku Mongoli su zauzeli Siriju, a na redu su bili Palestina i Egipat. Međutim, u tom je trenutku veliki kan Möngke umro. Uskoro nakon njegove smrti Mongoli su doživjeli poraz od egipatskih Mameluka kod Ain Jaluta u Galileji. Ta se bitka smatra prekretnicom u svjetskoj povijesti jer se tada prvi put čvrsto stalo na put mongolskoj ekspanziji (Egipat je trajno ostao izvan njihovog domašaja).
Među ironije povijesti spada činjenica da je mongolski narod, predci kojega su prolili, po više procjena, više krvi no oba svjetska rata zajedno, prihvativši lamaistički budizam postao jednim od najmiroljubivijih naroda na svijetu - i to narodom koji u svom pučkom vjerovanju štuje Džingis-kana kao Bodisattvu, ili božansko utjelovljenje samilosti i sućuti. To je sudbina koju Džingis-kan, pravim imenom Temudžin, ni u fantazijama nije mogao ni zamisliti.


Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   12.08.16 4:40

Susret između britanskog premijera Winstona Churchilla i Josipa Broza Tita održan je 12. kolovoza 1944. u Villi Rivalta blizu Napulja. Trajao je skoro dva sata, nastavljen je i idućeg dana, a povod mu je bio preokret u britanskoj politici prema Jugoslaviji u završnici Drugog svjetskog rata. Iako su Britanci od 1941. podržavali JVuO (Jugoslovenska vojska u otadžbini), tj. četnike kao borce protiv nacista i fašista, nakon nekoliko misija upućenih među partizane (u kojima je sudjelovao i Churchillov sin Randolph) zaključili su da jedino Titovi borci ratuju protiv okupatora. U studenom 1943. na savezničkoj konferenciji u Teheranu partizani su priznati kao saveznici, a četnicima je obustavljena sva pomoć. Nekoliko mjeseci prije sastanka Tita i Churchilla Britanci su primorali kralja Petra II. Karađorđevića da se odrekne JVuO, postavi novu izbjegličku vladu na čelu s bivšim banom, odvjetnikom dr. Ivanom Šubašićem te stupi u pregovore s Titom.
Britancima je u tom trenutku partizanski pokret pod Titovim vodstvom trebao za istjerivanje njemačkih snaga s područja nekadašnje Kraljevine Jugoslavije kako ne bi morali slati svoje trupe na još jedno bojište. Nakon što je u lipnju 1944. na Visu sklopljen sporazum Tito - Šubašić, kojim Britanci nisu bili baš zadovoljni, Churchill se odlučio osobno sastati s partizanskim vođom. Na sastanku su najviše razgovarali o ratnoj situaciji na Balkanu te ustroju Jugoslavije nakon rata.
Premda je Churchill hvalio Tita kao velikog ratnog vođu i državnika, pribojavao se budućeg sovjetskog utjecaja u Jugoslaviji. Tito je tijekom sastanka nekoliko puta naglasio kako ne namjerava uvoditi komunizam u buduću federativnu Jugoslaviju, no Churchill je opravdano sumnjao u njegove tvrdnje. U konačnici, kroz suradnju s Titom Britanci su žrtvovali svoj budući utjecaj u Jugoslaviji kako bi smanjili vlastite ljudske gubitke koje bi morali podnijeti u borbama na tom području, zbog čega je Churchilla svojedobno kritizirao njegov šef diplomacije Anthony Eden.
Nakon rata odnosi Tita i Churchilla su zahladili, ali nakon Brozovog raskida sa Staljinom Churchill ga je pozvao u posjet Velikoj Britaniji gdje je vrlo srdačno dočekan 1953. kada ga je primila i kraljica Elizabeta II.


Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   13.08.16 1:54

Bitka kod Blenheima u kojoj je engleski vojvoda John Churchill od Marlborougha porazio Francuze i Bavarce dogodila se 13. kolovoza 1704.
Marlboroughova pobjeda postala je toliko cijenjena u Velikoj Britaniji, da je tadašnja vladarica kraljica Ana iz dinastije Stuart vojvodi poklonila posjed i sredstva za gradnju nove palače nazvane Blenheimska palača (u kojoj je rođen i Winston Churchill, potomak vojvode od Marlborougha).
U ratu za španjolsko naslijeđe u kojem se odigrala ova bitka, francuski kralj Luj XIV. i austrijski Habsburgovci borili su se za goleme posjede izumrle španjolske grane dinastije Habsburg, a Engleska je podržala Beč želeći ograničiti francusko-bavarsku moć na kontinentu.
Bitka kod Blenheima dogodila se na području današnje Bavarske, kod mjesta Blindheim (engl. naziv Blenheim). Bavarska vojska bila je u savezništvu s Francuzima, a vojvoda od Marlborougha porazio ih je uz pomoć Austrijanaca koje je predvodio Eugen Savojski, Nizozemaca te vojnika iz različitih njemačkih država. Marlboroughova agresivna i oštroumna taktika kombinirana s nadmoćnijim pješaštvom i topništvom sasvim je razbila francusko-bavarske trupe. Engleski vojvoda prodro je 400 km u neprijateljski teritorij konjaničkim udarničkim taktikama pri čemu su protivnici imali gubitke od 13.600 vojnika koji su ubijeni ili su se utoplili u Dunavu. Također je zarobljeno 15.000 Francuza i Bavaraca.
Marlboroughova pobjeda omogućila je okupaciju Bavarske od strane Austrije i njenih saveznica, narušila ugled francuske vojske te spriječila hegemoniju Francuskog kraljevstva nad Europom.



Vojvoda John Churchill od Marlborougha potpisuje službeni izvještaj kraljici i vladi na bojnom polju kod Blenheima

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   14.08.16 2:44

14. kolovoza 1715. turska vojska pod zapovjedništvom seraskera Mehmed-paše Čelića poražena je kod Sinja.
U slavu tog događaja održava se viteško nadmetanje Sinjska alka prve nedjelje u kolovozu svake godine. (Najstariji pisani spomen o Alci su tri soneta i oda koje je ispjevao Julije Bajamonti 1784. Najstariji službeni spis je pismo iz Zadra austrijskog povjerenika grofa Rajmunda Thurna od 10. veljače 1798. tadašnjem zapovjedniku Sinja pukovniku Jakovu Grabovcu u kojem ga obavještava da je Dvorska komisija odobrila daljnje održavanje Alke u Sinjskoj krajini.)
Bitka se odigrala u sklopu Tursko-mletačkog rata, povijesno nazivanog i Mali rat, koji je trajao četiri godine, a započeo je i završio bitkom za Sinj. Osmanlije su odlučile vratiti izgubljene položaje u Dalmaciji te su krenule iznenadnim jurišom preko planine Kamešnice. Prva na udaru našla se Cetinska krajina i grad Sinj. U sinjsku tvrđavu zatvorilo se oko 700 dobro naoružanih branitelja.
Osmanske snage opkolile su Sinj 8. kolovoza 1715., a tjedan dana kasnije krenule su u odlučujući napad. Ipak, branitelji su uspjeli odbiti neprijatelja te su se nakon tri sata žestokih borbi napadači počeli povlačiti preko Cetine natrag prema Livnu ostavivši iza sebe 10 tisuća poginulih.
Puk Sinja i njegovi branitelji pobjedu su pripisali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika cijelo vrijeme opsade bila u tvrđavi, gdje je prenesena iz franjevačkog samostana podno grada. U zahvalu na pomoći providur (predstavnik mletačke vlasti) odmah je skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ, te okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezano je u dva reda: "In perpetuum coronata triumphat - Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi - godine 1715.). Tom krunom Gospa je u Sinju svečano okrunjena 22. rujna 1716., a 1721. je prenesena u novu Crkvu Čudotovorne Gospe Sinjske (građena od 1699. do 1712.) u kojoj se i danas nalazi.








Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   17.08.16 2:34

17. kolovoza 1629. rođen je Jan III. Sobjeski, jedan od najznačajnijih vladara Poljsko-Litavske Unije, od 1674. do smrti kralj Poljske i Veliki vojvoda Litve.
Bio je omiljen među podanicima, jer je bio i sjajan vojskovođa, a najpoznatiji je po pobjedi nad Turcima 1683. u Bitki kod Beča (Opsada Beča ili Druga bitka kod Beča), kad je poveo združene snage Poljske, Austrije i Njemačke protiv osmanske vojske pod vodstvom velikog vezira Kara Mustafa-paše. Nakon što je sultan Mehmed IV. preko beogradskog paše saznao da je bitka izgubljena, toliko se razbjesnio da je tom istom paši naredio sa mu pošalje glavu Kara Mustafe. Kara Mustafa je pogubljen 25. prosinca 1683., a njegova glava je, kako je i naređeno, odnesena sultanu Mehmedu IV.
Nakon ove pobjede papa i mnogi strani uglednici nazvali su Sobjeskog Spasiocem Beča i zapadne civilizacije. U pismu svojoj ženi Sobjeski je napisao: Mnogi obični ljudi mi ljube ruke, noge, odjeću, ili me samo žele dotaknuti i govore: 'Dajte da poljubim tako hrabre ruke!'.
Zbog brojnih pobjeda u bitkama s Osmanskim Carstvom, sami Turci su ga nazvali Poljski lav.
Rodio se u dvorcu Olesko, smještenom na području današnje Ukrajine (u njegovo je vrijeme Poljsko Kraljevstvo obuhvaćalo velike dijelove današnje Ukrajine i Bjelorusije). Pripadao je poljskoj aristokratskoj obitelji Sobjeski, a po majci je potjecao od Stanisława Żółkiewskog, poljskog vrhovnog vojnog zapovjednika i kancelara.
Za poljskog kralja izabran je 1674. Poljska je u ranom novom vijeku bila izborna monarhija u kojoj je kralja biralo plemstvo, a prijestolje se u načelu nije nasljeđivalo (premda su postojali slučajevi u kojima bi za novog kralja bio izabran sin prethodnog). Poljskom je Jan III. Sobjeski vladao 22 godine, od 1674. pa sve do smrti 1696.
Bio je toliko slavan da je po njemu prozvano i zviježđe Scutum Sobiescianum (Štit Sobjeskog). Naziv zviježđu je dao astronom Johannes Hevelius, ali ono danas nosi samo naziv Scutum (Štit), kako bi se izbjeglo povijesne konotacije. Desetak kilometara od glavnog grada Varšave Jan III. Sobjeski sagradio je veličanstveni barokni dvorac Wilanów, svojevrsni poljski Versailles, koji se može razgledati i danas.



Sobjeski šalje poruku o pobjedi papi nakon Bitke kod Beča. (Slika Jana Matejka iz 1880, Nacionalni muzej u Krakovu.)

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   20.08.16 4:49

U noći između 20. i 21. kolovoza 1968. vojske Istočnog bloka iz pet zemalja Varšavskog pakta (osim Rumunjske) izvršile su invaziju na Čehoslovačku.
U zemlju je ušlo oko 6.300 tenkova, pratilo ih je 200.000 vojnika, 2.000 topova i raketa, te 800 aviona. Sovjeti su stalno ponavljali da su oni pozvani zauzeti zemlju, izjavljujući da su lojalni čehoslovački komunisti zatražili 'bratsku pomoć protiv kontra-revolucije'. Tadašnji čehoslovački vođa, slovački političar Alexander Dubček ipak je pozvao narod da ne pruža otpor, a tijekom oružane intervencije 108 ljudi je poginulo i 500 teže ranjeno.
Mjesecima prije invazije, Komunistička partija Čehoslovačke na čelu sa Alexanderom Dubčekom, počela je provoditi program reformi s ciljem uklanjanja represivnih elemenata režima i stvaranja 'socijalizma s ljudskim licem'. Te reforme su postale poznate kao 'Praško proljeće'.
Do ljeta 1968., ukinuta je cenzura i procvjetala je otvorena diskusija u novinama i časopisima. Neki su čak doveli u pitanje sam opstanak komunističkog režima. Slobodno vođena debata učinila je nervoznim komunističke susjede Čehoslovačke, a prije svega sovjetski Politbiro. Do kolovoza, Moskva je izgubila strpljenje.
Intervencija izvedena u ime ideje proleterskog internacionalizma i teorije ograničenog suvereniteta, istovremeno je predstavljala i krah te ideje te kompromitaciju cijelog sovjetskog sistema, koji je na kraju propao s pojavom Perestrojke i Glasnosti, što je dovelo do raspada SSSR-a i završetka Hladnog rata.
Poruka 'Praškog proljeća' i njegovog brutalnog gušenja, bilo je nekoliko: Prva je bila da se ne može narodima Češke i Slovačke, pogotovo narodima s takvom demokratskom tradicijom i tako bogatom kulturom, nametati jedan sistem. To je bilo kao oblačiti nekome odijelo čija mu veličina ne odgovara. Druga poruka je bila da ne funkcionira sustav Varšavskog ugovora, da nema pouzdane političke osnove ako se u okviru njega guše nacionalni interesi i nacionalna i društvena sloboda. Već je time bilo naznačeno da je taj vojno-politički sustav u dubokoj krizi, jer pojedini narodi država članica ne nalaze interes u tome. Treća poruka je bila da je Sovjetski Savez već slab, da je njegova vojna snaga daleko veća nego politička, ideološka i društvena, a pogotovo ekonomska, i da ta vojna snaga sama po sebi ne može djelovati i da će se kad-tad ugasiti pred navedenim slabostima. To je bio početak kraja Varšavskog ugovora, bez obzira što je u tom trenutku demonstrirao odlučnost.








Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 514
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   21.08.16 11:00

Bitka na rijeci Tenaru 21. kolovoza/augusta 1942.

Dne 7. kolovoza/augusta 1942. Amerikanci su izveli svoju prvu veliku desantnu operaciju još od Španjolsko-američkog rata 1898. godine. Operacija je nosila kodni naziv Watchtower, a neposredni ciljev su bili otoci Guadalcanal i Tulagi u Solomonovom otočju.

Solomonovo otoćje i Guadalcanal:


.
Glavnina 1. marinske divizije, oko 11.000 vojnika, iskrcana je na Guadalcanal dok je ostatak iskrcan na Tulagi i obližnje manje otočiće Gavutu i Tanambogo. Na jači otpor marinci su naišli jedino na Tulagiju i području Gavutu-Tanambogo, dok je iskrcavanje na Guadalcanal izvedeno gotovo bez otpora. Niko tada nije ni slutio da će trebati 26 tjedana krvavih borbi da se zadrži ono što je s lakoćom zauzeto za manje od 26 sati.
Američki desant izazvao je pravu oluju japanskih protudjelovanja. Za razliku od Australaca, koji su u svibnju/maju 1942. na vijest o približavanju japanske flote odmah evakuirali Tulagi, Gavutu i Tanambogo, Japancima nije padalo na pamet prepustiti to područje Amerikancima.
Nakon što je teškim porazom američko-australske flote u pomorskoj bici kod otoka Savo praktično ostao bez zaštite, zapovjednik desantne skupine kontraadmiral Richmond Turner nije imao drugog izbora već da iskrca dio najnužnijeg materijala i sa svojim brodovima otplovi u Espiritu Santo na Novim Hebridima. Time su se iskrcani marinci na Guadalcanalu našli u neugodnom položaju - bez dovoljno municije, bez dijela teškog oružja i opreme, pa čak i bez dovoljno hrane pa su se idućih nekoliko tjedana hranili s dva skromna obroka dnevno, dijelom spremljenih od riže koju su zaplijenili od Japanaca.
Osim toga marince su ubrzo počele kositi malarija, dizenterija i tropske bolesti. U takvim okolnostima zapovjednik 1. marinske divizije general Alexander Vandegrift ograničio na dva glavna zadatka - konsolidiranje mostobrana i izgradnju obrambenog perimetra oko rta Lunga, te na ubrzani završetak aerodroma koji su Japanci već bili gotovo dovršili. Uloga aerodroma koji je dobio ime Henderson Field pokazati će se ključnom u daljim kopnenim, zračnim i pomorskim operacijama.

Alexander Vandegrift:



Odluka generala Vandegrifta da najprije učvrsti obrambeni perimetar pokazala se ispravnom. Osim zračnim i pomorskim snagama Japanci su na američko iskrcavanje odmah reagirali i upućivanjem na Guadalcanal kopnenih snaga.
Zapovjednik japanske 17. armije u Rabaulu general Harukichi Hyakutake imao je glavninu svojih snaga angažiranu na Novoj Gvineji. Stoga je pojačanja za Guadalcanal trebalo dopremiti morskim putem iz drugih dijelova pacifičkog i dalekoistočnog ratišta. S vremenom su na Guadalcanal dopremljene grupa Ichiki, brigada Kawaguchi, divizija Sendai, regimenta Aoba i na kraju dio 38. divizije. Tome treba dodati i druge manje jedinice različitih specijalnosti.
Prvo japansko pojačanje koje je stiglo na Guadalcanal bila je Ichiki grupa, borbena skupina jačine regimente kojom je zapovijedao pukovnik Kiyonao Ichiki, jer je bila najbliža. Ichiki grupa nalazila se na otoku Guam i upravo je ukrcana na brodove radi povratka u Japan kada je stigla vijest o američkom iskrcavanju na Guadalcanal. Brodovi su odmah skrenuti s predviđene putanje i preusmjereni u Truk.

Kiyonao Ichiki:



Prvi dio Ichiki grupe, jačine oko 900 do 1.000 vojnika, iskrcan je razaračima noću 18. kolovoza/augusta kod rta Taivu istočno od američkog mostobrana. To upućuje na dva zaključka: da su Japanci namjeravali pritisnuti mostobran sa dvije strane i da su podcijenili snagu američke obrane - računali su s nekih 2.000 do 3.000 Amerikanaca, dok ih je stvarno bilo 11.000.
Ostalo je nejasno je li pukovnik Ichiki imao zapovjed da odmah napadne ili da pričeka dolazak ostatka svoje regimente, no on se odlučio za napad. Skupinu od oko 100 vojnika ostavio je kao zaštitnicu kod rta Taivu, dok je s glavninom od 800-900 vojnika krenuo prema američkom mostobranu.
Amerikanci su preko obavještajne službe među domaćim stanovništvom i jedne svoje patrole pravodobno saznali za dolazak Japanaca i general Vandegrift priredio im je doček. Zadatak zaustavljanja japanskog napada dobila je 1. marinska regimenta (1st Marines) kojom je zapovijedao pukovnik Clifton Cates. Marinci su se rasporedili i ukopali duž zapadne obale rijeke Ilu, u području zvanom Alligator Creek, te čekali napad.

Clifton Cates:



Noću 21. kolovoza/augusta došlo je do legendarne bitke na rijeci Tenaru (zapravo u međurječju Tenaru i Ilu), u kojoj su marinci uz vlastite gubitke od 44 poginula pobili gotovo sve japanske napadače, njih oko 800. Samo tridesetak ih je uspjelo pobjeći prema rtu Taivu i donijeti vijest o porazu. Među poginulima je bio i sâm pukovnik Ichiki. Prema nekim izvorima stradao je od minobacačke paljbe, a prema drugima počinio je takozvani sepuku - ritualno samoubojstvo zbog sramote poraza.

Izginuli japanski vojnici u podrućju Alligator Creek:





Bitka na rijeci Tenaru, grafički prikaz:



Ishod bitke na rijeci Tenaru učvrstio je moral vojnicima 1. marinske divizije, ali je i opomenuo Japance da su podcijenili snagu mornaričke pješadije USA. Neki od japanskih visokih zapovjednika tražili su da se preispita svrsishodnost taktike takozvanih banzai juriša, masovnih pješačkih napada uz urlike koji bi trebali utjerati strah u kosti protivniku, naročito ako se napadaju dobro pripremljeni položaji. No banzai taktika je primjenjivana do kraja rata.
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.08.16 12:40

23. kolovoza obilježava se Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. (Uz napomenu da je Europski parlament u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji.)
Na taj dan 1939. u Moskvi je potpisan pakt Molotov-Ribbentrop između SSSR-a i nacističke Njemačke, a dobio je ime po sovjetskom premijeru i ministru vanjskih poslova Vjačeslavu Molotovu i njemačkom ministru vanjskih poslova Joachimu von Ribbentropu. Pakt je službeno bio sporazum o nenapadanju, te o vojnoj i gospodarskoj suradnji prema kojem je Njemačka dobivala naftu i sirovine do kojih je imala otežan pristup uslijed britanske vojne blokade, a Sovjetski Savez je dolazio do moderne tehnologije.
Tajnim protokolom pakta izvršena je i podjela interesnih sfera te su Hitler i Staljin de facto podijelili Istočnu Europu. SSSR je dobio pravo na pola Poljske, Latviju, Estoniju, Finsku i dio Rumunjske, a Njemačka je dobila pravo na preostali dio Poljske i Litvu. Kad je počeo Drugi svjetski rat, Poljska je doista podijeljena, a sovjetske su snage zauzele baltičke države, dio Rumunjske i dio Finske. 28. rujna 1939., ministri Ribbentrop i Molotov potpisali su u u Moskvi Njemačko-sovjetski sporazum o prijateljstvu, kooperaciji i demarkaciji kojim su potvrdili rezultate vojnih osvajanja, a napravljene su i neke manje korekcije prethodnog sporazuma. Kada su njemačke trupe 14. lipnja 1940. ušle u Pariz, SSSR je dao ultimatum Litvi, te su njegove trupe prema dogovoru s Nijemcima zauzele i tu baltičku državu.
Hitler je Drugi svjetski rat započeo svega tjedan dana nakon potpisivanja pakta Molotov-Ribbentrop invazijom na Poljsku. Komunističke partije diljem Srednje i Istočne Europe nisu se mogle službeno odupirati nacizmu za sve vrijeme dok je taj pakt bio na snazi. Čak i kad je Hitler osvojio Jugoslaviju, KPJ nije odmah smjela službeno pružati otpor fašizmu, jer je Staljin još bio u paktu s Hitlerom. Tek kad je Hitler raskinuo pakt, napadom na SSSR 22. lipnja 1941. godine, mogli su se osnovati partizanski odredi.



Vjačeslav Molotov potpisuje pakt Molotov-Ribbentrop 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von Ribbentrop, Staljin i ostali suradnici.




22. rujna 1939. njemačke trupe su napustile grad Brest (tada u Poljskoj) i prepustile ga SSSR-u, tom prigodom je organizirana i zajednička vojna parada.



Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 514
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.08.16 14:05

@Max Blitz (citat):
Na taj dan 1939. u Moskvi je potpisan pakt Molotov-Ribbentrop između SSSR-a i nacističke Njemačke, a dobio je ime po sovjetskom premijeru i ministru vanjskih poslova Vjačeslavu Molotovu i njemačkom ministru vanjskih poslova Joachimu von Ribbentropu. 
Sovjetsko-njemački pakt je i danas predmet kontroverzi i polemika, a na Zapadu se općenito smatra sramotnim pa i izdajničkim potezom SSSR-a. Pri tome zapadni publicisti ignoriraju neke važne činjenice:
- SSSR je vodio pregovore u Moskvi s vojnim delegacijama Francuske i Velike Britanije o zajedničkom vojnom savezu protiv Hitlerove Njemačke još od 1938. godine, pa sve do nekoliko dana prije potpisivanja sovjetsko-njemačkog pakta (posljednjim pregovorima u kolovozu 1939. predsjedavao je maršal Vorošilov). Sovjeti su bili spremni angažirati velike snage - nekih 80 divizija - ali je zapelo na nepopustljivosti Poljske koja nije htjela ni čuti za ulazak sovjetskih trupa na svoj teritorij. Poljaci su zapravo odbili uopće razgovarati o takvom antihitlerovskom savezu, a tu će bahatost i lakomislenost skupo platiti.
- SSSR je imao ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći s Čehoslovačkom, ali ga je Zapad isključio iz pregovora u Münchenu 1938. godine.
- Sovjeti su bili svjesni da će biti prije ili kasnije uvučeni u rat i da će glavni protivnik u tom ratu biti Njemačka. O tome nema nikakve sumnje. S Hitlerom su sklopili pakt nakon što su se uvjerili da je Zapad neozbiljan partner, kako bi kupili vrijeme da se bolje pripreme i ujedno prigrabe što se prigrabiti može - reminiscencija na velikorusku imperijalističku politiku.
Na vrh Go down
milutins
Poručnik
Poručnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Znacka PV
Broj komentara : 2755
Član od : 2009-08-19
Dob : 55

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.08.16 16:04

Ne slazem se sa ovom konstatacijom/ zakljuckom.
Interesantna mi je ova sintagma koja je upotrebljena- reminiscencija.
Malo me to zbunjuje?Ima nekoliko objasnjenja.Da li je u pitanju podsecanje na " ruski imperijalizam" ili opomena na isti.
Stvarno su Rusi u II Sv ratu ispali imperijalisti.Skocili protiv Hitlera- cisti imperijalizam.

_________________
ko istinu gudi,gudalom ga po prstima biju
Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 514
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.08.16 17:17

Milutine, mislim da se nismo razumjeli. Poanta mojeg ranijeg komentara je da je Zapad u tumačenju sovjetsko-njemačkog pakta u najmanju ruku licemjeran. Oni nemaju što moralizirati i moraju se pokriti po ušima jer su sami gurnuli SSSR u pakt s Njemačkom. A stavljanje fašizma i komunizma pod istu kapu je po meni neumjesno.
Što se tiče sovjetskih apetita (da, to je ta reminiscencija ili podsjećanje) valja se prisjetiti da su pakt iskoristili da prigrabe Estoniju, Latviju, Litvu, Besarabiju i Sjevernu Bukovinu gdje ih stanovništvo u najmanju ruku nije obožavalo, epizodu s Finskom da ne spominjem, a imali su i pretenzije prema izlasku na toplo more preko Bospora i Dardanela. O tome su se u kasnijim pregovorima natezali s Hitlerom, koji ih je nastojao usmjeriti prema Iranu i Perzijskom zaljevu. 
Uostalom, o sovjetsko-njemačkim odnosima 1939.-1941. i obostranim apetitima dostupna je brojna literatura.
Na vrh Go down
milutins
Poručnik
Poručnik


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Znacka PV
Broj komentara : 2755
Član od : 2009-08-19
Dob : 55

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.08.16 18:56

Zna se vrlo dobro sta je imperijalizam/ kolonizam i ko su bili.Te zemlje sto si nabrojao su bile Njemacki sateliti.Prirodno je bilo da ih Rusi zauzmu.Nisu Rusi vjerovali u pakt sa Hitlerom, vrlo dobro su znali da je samo pitanje vremena.U slucaju nekoh nedaj boze buduceg rata siguran sam da bi Rusi postupili slicno, osigurali kontrolu u sto vecem okruzenju.
Da nisu uzeli te satelite ko zna kako, kada i sa koliko jos Ruskih zrtava bi bilo u II Sv ratu.
Sto se tice istorijskih izvora svjedoci smo da se istorija " koriguje",' da ne nabrajam gdje i u kolikoj mjeri.

_________________
ko istinu gudi,gudalom ga po prstima biju
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   24.08.16 22:48

24. kolovoza 1814. glavni grad SAD Washington bio je spaljen, uključujući rezidenciju američkog predsjednika Bijelu kuću i zgradu Kongresa i Senata.
Spalili su ga Britanci, za vrijeme Britansko-američkog rata koji je trajao od 1812. do 1815. Taj rat je relativno malo poznat, a Amerikanci ga ponekad nazivaju 'Drugi rat za nezavisnost'. SAD su objavile rat Velikoj Britaniji 18. lipnja 1812. zbog više razloga: trgovačke restrikcije američkim brodovima zbog britanskog rata s Francuskom, britanske potpore indijanskim plemenima protiv američke ekspanzije i neslužbena želja SAD-a za aneksijom britanske kolonije Kanade. Istovremeno s početkom tog rata Velika Britanija je bila zauzeta borbom protiv Napoleona u Europi, a kad je 1814. pobijedila Napoleona mogla se posvetiti borbi protiv Amerikanaca. Uoči navedenog dana britanska je flota doplovila nadomak Washingtona, iskrcala se i pobijedila brojčano nadmoćniju američku obrambenu vojsku (američki su vojnici većinom bili neiskusni). Britanskom flotom zapovijedao je admiral Sir George Cockburn.
Nakon pobjede, Britanci su nastavili prema Washingtonu i spalili javne zgrade, imovina civila ipak nije znatinije stradala.
Amerikanci su pobjedama u rujnu 1814. i siječnju 1815. odbili tri britanske invazije, na New York, Baltimore i New Orleans. Upravo su pobjede kod Baltimorea 1814. (koja je inspirirala stihove himne SAD-a, The Star-Spangled Banner) i New Orleansa 1815. kod Amerikanaca stvorile nacionalnu euforiju koju su nazvali 'Drugi rat za nezavisnost'.
Britanci su se nedugo zatim povukli iz SAD, Kanadu su zadržali, a Amerikanci su vremenom obnovili Bijelu kuću i ostatak Washingtona. Nakon rata uslijedilo je razdoblje koje su nazvali 'doba dobrih osjećaja” jer su se stanovnici SAD-a uglavnom čvršće povezali, a gerilski sukobi paravojnih jedinica na suprotnim stranama gotovo su zaboravljeni. Kanada je također iz rata izašla sa snažnijim osjećajem nacionalne pripadnosti i solidarnosti, uglavnom zbog uspješnih obrana od američkih napada. Osobito u Ontariju, rat protiv SAD-a se i danas naziva 'američkom ekspanzionističkom invazijom' i slavi se pobjeda Kanade. U Velikoj Britaniji se taj rat gleda samo kao sporedni oružani sukob u sklopu Napoleonskih ratova.



Spaljena Bijela kuća 1814., slika Georgea Mungera (1781–1825)

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 514
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   25.08.16 6:43

Pomorsko-zračna bitka kod Istočnih Solomonovih otoka 24.-25. kolovoza 1942.

U toku šestomjesečne kampanje za otok Guadalcanal zbilo se nebrojeno mnogo kopnenih, pomorskih i zračnih borbi. U pomorskom ratu povijest bilježi šest većih bitaka, a one su kronološkim redom:
- bitka kod otoka Savo 8./9. kolovoza 1942.
- bitka kod Istočnih Solomonovih otoka 24.-25. kolovoza 1942.
- bitka kod rta Esperance 11./12. listopada 1942.
- bitka kod otoka Santa Cruz 25.-27. listopada 1942.
- bitka kod Guadalcanala 12.-15. studenog 1942.
- bitka kod Tassafaronge 30. studenog 1942.
Ne čekajući rezultat bitke na rijeci Tenaru Japanci su uputili na Guadalcanal novo pojačanje kopnenim snagama - drugi dio Ichiki grupe i 5. specijalni bataljon mornaričke pješadije, ukupno oko 1.500 vojnika. Glavnina trupa ukrcana je na pomoćnu krstaricu Kinryu Maru. Snage neposredne zaštite, pod zapovjedništvom kontraadmirala Raiza Tanake, činili su laka krstarica Jintsu i 8 razarača.
Za opću zaštitu prijevoza relativno neznatnog pojačanja kopnenih trupa Japanci su pokrenuli golemu flotu od 3 nosača aviona, 2 bojna broda, 1 broda-matice za hidroavione, 16 krstarica i 25 razarača, raspoređenih u više skupina. Udarnu snagu flote činila je skupina viceadmirala Chuichi Naguma s nosačima aviona Zuikaku i Shokaku, te 11. divizijom bojnih brodova kontraadmirala Hiroaki Abea s bojnim brodovima Hiei i Kirishima.
Pod zapovjedništvom Naguma nalazila se i tzv. diverziona skupina kontraadmirala Chuichi Hare s lakim nosačem aviona Ryujo, krstaricom Tone i 2 razarača. Zadatak ove skupine bio je da se postavi ispred glavnine flote i da na sebe privuče eventualne američke napade iz zraka, dok će zračne snage sa Nagumovih nosača obračunati s američkim nosačima aviona.
Japanska flota isplovila je iz Truka 21. kolovoza.

Admiral Chuichi Nagumo:



Nosač aviona Shokaku:



Amerikanci su preko obavještajne službe i izviđanja saznali za japanske pokrete. Zapovjednik Južnopacifičkog područja viceadmiral Robert Ghormley uputio je glavninu raspoloživih pomorskih snaga za takozvanu pasivnu zaštitu pomorskih komunikacija u području Solomonovih otoka. Cilj je bio posredna podrška marincima na Guadalcanalu i sprječavanje pristizanja japanskih pojačanja. Tim snagama je zapovijedao viceadmiral Frank Fletcher, a sastojale su se od tri borbene skupine nosača aviona: Task Force 11 pod neposrednim zapovjedništvom Fletchera s nosačem Saratoga, 2 krstarice i 5 razarača, Task Force 16 pod zapovjedništvom kontraadmirala Thomasa Kinkaida s nosačem aviona Enterprise, bojnim brodom North Carolina, 2 krstarice i 6 razarača, te Task Force 18 pod zapovjedništvom kontraadmirala Leigha Noyesa s nosačem aviona Wasp, 3 krstarice i 7 razarača.
Obje strane angažirale su i podmornice, kao i zrakoplovstvo sa kopnenih aerodroma.
U očekivanju da idućih dva-tri dana neće biti sukoba s japanskim brodovima admiral Fletcher uputio je nosač aviona Wasp prema jugu da popuni razarače gorivom. Time je njegova borbena snaga u kritično vrijeme bila lišena jednog nosača aviona.

Admiral Frank Fletcher:



U 01 h 45 m 24. kolovoza admiral Nagumo zapovjedio je admiralu Hari da sa svojom diverzionom skupinom zauzme istaknuti položaj, a također i da napadne aerodrom Henderson Field avionima sa nosača Ryujo. Amerikanci su pak u zoru poslali vlastite avione u potragu za japanskim snagama.
Hidroavion za daleka izviđanja Consolidated PBY Catalina otkrio je oko 9 h 30 m skupinu admirala Hare. Admiral Fletcher oklijevao je s napadom dok se ne uvjeri da u blizini nema jačih japanskih snaga, a nakon što se uvjerio da nema velikih japanskih nosača aviona zapovijedio je malo iza podneva napad na grupu Ryujo.
Sa nosača Saratoga upućeno je u napad 38 aviona. Veći dio snaga Fletcher je zadržao u rezervi, još uvijek oprezan zbog moguće prisutnosti jačih japanskih snaga. Avioni sa Saratoge pogodili su Ryujo s nekoliko bombi i jednim torpedom, nakon čega je brod morao biti napušten.

Nosač aviona Ryujo:



Malo iza 14 sati japanski izviđački avion sa krstarice Chikuma otkrio je američke nosače aviona. Prije nego je srušen uspio je uputiti izvještaj putem radija. Tada je admiral Nagumo zapovijedio napad svim raspoloživim snagama sa nosača Zuikaku i Shokaku.
Amerikanci su primijetili približavanje japanskih aviona putem radarskih uređaja. Odmah su podignuti lovci F-4F Wildcat da presretnu napadače. Zbog pogrešnog rasporeda lovačke zaštite japanski bombarderi za obrušavanje Aichi D-3A Val bez smetnji su stigli i započeli napad, a sve snage su bile koncentrirane na nosač aviona Enterprise. Brod je pogođen s tri bombe i pretrpio je zamjetna oštećenja, ali je zahvaljujući izvrsnom radu ekipa za gašenje požara i otklanjanje kvarova nakon samo sat vremena vratio punu borbenu sposobnost. Poslije bitke je upućen u Pearl Harbor na popravak, što je iskorišteno za opremanje dodatnim PZO topovima 40 mm.

Bombarder za obrušavanje Aichi D-3A Val:



Nosač aviona Enterprise za vrijeme zračnog napada u bici kod Istočnih Solomonovih otoka:



Prije japanskog napada Saratoga i Enterprise podigli su vlastite bombardere i torpedne avione u napad na Japance. Dva bombardera Douglas SBD Dauntless otkrila su skupinu admirala Naguma i pokušala napad, ali bez uspjeha. Pet aviona Grumman TBF Avenger napalo je bombama brod-maticu za hidroavione Chitose i postiglo dva bliska promašaja, pri čemu je korito broda probušeno krhotinama i usljedio je prodor vode s opasnim nagibom pa je brod vraćen u Truk.
Admiral Nagumo dobio je od pilota pogrešan izvještaj da su dva američka nosača aviona teško oštećena (iako je bio napadnut samo Enterprise). Stoga je odlučio da ih noću dotuče brodskom artiljerijom, pa je uputio naprijed admirala Abea s bojnim brodovima Hiei i Kirishima. Japanci nisu našli ništa osim jednog američkog razarača koji je spašavao srušene avijatičare, pa su odustali i povukli se. Na vlastitu sreću, jer je u međuvremenu stigao nosač aviona Wasp čije bi ih svježe zračne snage dobro udesile.
Nosači aviona obiju strana povukli su se na večer 24. kolovoza. Međutim, bitka još nije bila završena. Ujutro 25. kolovoza Amerikanci su zračnim izviđanjem otkrili skupini admirala Tanake koja je prevozila pojačanje kopnenim snagama na Guadalcanal. Avioni s aerodroma Henderson Field potopili su pomoćnu krstaricu Kinryu Maru nakrcanu trupama. Spašavanju ukrcanih vojnika pristupio je razarač Mutsuki, koji je napadnut s velike visine bombarderima B-17. Pogođen je s nekoliko bombi i potopljen. U zračnim napadima također je teško oštećen zapovjedni brod admirala Tanake, krstarica Jintsu.

Pomoćna krstarica Kinryu Maru:



Bitka kod Istočnih Solomonovih otoka bila je treći sukob između američkih i japanskih nosača aviona u II. S.R. Donijela je malo toga novog, ali su pribavljena neka dragocjena iskustva. Amerikanci su se uvjerili u nužnost usavršavanja rasporeda i navođenja lovačkih aviona za zaštitu flote. Također su se uvjerili u kvalitetu PZO topova Bofors kalibra 40 mm, koji su se pokazali puno efikasnijima od standardnih topova 28 mm pa su prihvaćeni kao glavni mornarički topovi za PZ obranu na manjim i srednjim udaljenostima.
Amerikanci su u ovoj bici primijetili da japanski mornarički piloti gube svoju udarnost, što je bila posljedica ranijih gubitaka najkvalitetnijih pilota u bitkama u Koraljnom moru i naročito kod Midwaya.
Skromnom taktičkom pobjedom u bici kod Istočnih Solomonovih otoka Amerikanci su samo odgodili dolazak japanskog pojačanja na Guadalcanal. Trupe su prekrcane na razarače i iskrcane kod rta Taivu, gdje su čekale pristizanje dodatnih snaga i polazak u novi napad na američki mostobran.

Bitka kod Istočnih Solomonovih otoka, grafički prikaz:



(Upozorite me ako mislite da sam preopširan  SleepLaughing
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   28.08.16 0:08

27. kolovoza 55. g. pr. Kr. rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar iskrcao se na britansko otočje s oko 10.000 vojnika VII. i X. legije.
Iako je bila bogata olovom, kositrom i zlatom, Cezar u Britaniji nije vidio bogatstva, nego opasnost za svoje novoosvojene zemlje u današnjoj sjevernoj Francuskoj jer su otočka keltska plemena Briti zdušno pomagali Galima u borbi protiv rimskih osvajača. Zato je rimski vojskovođa odlučio pokoriti britansko otočje i osigurati nesmetan razvoj novih provincija.
Tijekom tog prvog rimskog napada na Britaniju nedaleko Dovera sam se Cezar ipak bojao ishoda bitke. Na obali su Briti vitlali svojim dugim mačevima i jurili u svojim bojnim kolima, a rimske galije su zapele u plićaku, pa su legionari morali skočiti u more i hodati do kopna u gotovo sigurnu smrt. Nakon žestoke bitke Rimljani su uspjeli uspostaviti mostobran, ali Cezar tada nije uspio pokoriti otočane i ondje se trajnije zadržati. (Usprkos njegovim izvještajima Senatu o sjajnim pobjedama, Ciceron se otvoreno rugao takvom rimskom 'osvajanju'.) Cezar se ponovno iskrcao u Britaniji 54. pr. Kr., ali je opet naišao na žestok otpor Brita pod vodstvom kralja Kasivelauna. Nakon teških borbi, Kasivelaun je priznao Cezara, pristavši na plaćanje danka i predaju talaca. Takav odnos potrajao je više od stotinu godina, dok se u Britaniji nisu počele javljati sve izrazitije proturimske snage. Tada je car Klaudije 43. u Britaniju poslao vojsku, koja je porazila pobunjene Brite i pristupila organiziranju Britanije kao rimske provincije, iako sjeverna i zapadna područja još nisu bila pokorena. Dijelovi otoka Velike Britanije bili su u vlasti Rimskog Carstva između 43. i 410. g., a Rimljani su tu provinciju zvali Britannia.


Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   29.08.16 1:14

Španjolski konkvistadori ubili su posljednjeg nezavisnog cara Inka, Atahualpu, 29. kolovoza 1533.
Njegova je carska titula među Inkama glasila Sapa Inka, što znači Veliki Inka. Na prijestolje je došao porazivši svog starijeg brata Huáscara u građanskom ratu. Zavladao je velikim carstvom koje je na vrhuncu moći imalo površinu od oko 1.8 milijuna kvadratnih kilometara i 16 milijuna podanika.
Konkvistadori su se pod vodstvom Francisca Pizarra 1531. iskrcali na obale Atahualpinog carstva, te su krenuli prema unutrašnjosti sa svega stotinjak vojnika i šezdesetak konjanika. Atahualpa se sa svojom vojskom nalazio pokraj grada Cajamarce pa je poslao jednog svog plemića da izvidi Španjolce. Poslanik je proveo dva dana sa Španjolcima i pozvao ih u carevo ime u Cajamarcu da se s njim sastanu. Budući da ih je bilo malo, Atahulapa nije Španjolce smatrao prijetnjom, pa im je dopustio da nesmetano domarširaju do Cajamarce. Španjolci su ušli u grad i vidjeli da je prazan (vojska Inka nalazila se u logoru izvan grada). Pizzarovi su se vojnici sakrili u gradske kuće i čekali Atahualpu, priredivši mu zasjedu. Kad je ovaj došao, Španjolci su napali, zarobili cara i pobili veći dio njegove pratnje, oko 2.000 ljudi, dok su oko 5.000 zarobili. To zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom na mali broj Španjolaca i njihovu naoružanost sa samo 12-tak pušaka arkebuza i 4 topa. Ipak, izgleda da je razlog bio u tome što Inke nisu imali nikakvog drugog oružja osim ceremonijalnog.
Kad su ga zarobili, španjolski osvajači su u početku dobro postupali sa svojim uglednim zatočenikom. Dozvoljeno mu je formalno upravljanje državom iz zatvora, naučio je pisati i čitati, a ujedno je stekao i prijatelje među španjolskim vođama. Nakon nekoliko mjeseci, osuđen je zbog izdaje, skrivanja blaga, urote protiv španjolske krune i ubojstva Huáscara. Kao otkup, morao je napuniti dvije sobe zlatom i srebrom te dati svoju rođakinju dovedenu iz Cusca, Pizarru za ljubavnicu. Iako je ispunio sve uvjete Atahualpa je osuđen na smrt spaljivanjem. Zgrozio se, jer su Inke vjerovali da čovjek ne može prijeći u zagrobni život ako je spaljen. Dominikanski svećenik Vicente de Valverde intervenirao je i rekao Atahualpi da može biti pošteđen spaljivanja ako se obrati na katoličanstvo. Ovaj je pristao i kršten je. Po vlastitoj je želji ubijen davljenjem, a ostaci su mu sahranjeni kršćanskim sprovodom. Atahualpinom smrću propalo je nezavisno Carstvo Inka.






Portret Atahualpe iz 1533.




Prvi susret Španjolaca i domorodaca u Novom svijetu

Na vrh Go down
Zoran I
Desetar
Desetar


Broj komentara : 283
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   29.08.16 19:15

KRALJ PETAR II. KARADŽORDŽEVIČ

Na današnji dan leta 1944 je kralj Petar II. Karadžordžević na zahtevo emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije s posebnim ukazom odvzel poveljevanje vojski generalu Draži Mihailoviću. Tako je Peter II. priznal Josipa Broza - Tita za edinega voditelja jugoslovanskih osvobodilnih sil. Kraljeva odločitev je bila objavljena na radiu 12. septembra.


                                       Kralj Petar II.Karadžordžević

      
                             Sporazum Tito - Šubašič na Visu                                                                      Sporazum Tito - Šubašič na Visu


Zoran I: komentar modifikovan dana: 29.08.16 22:04; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   31.08.16 3:33

Izravna veza između Moskve i Washingtona, Moscow–Washington hotline, namijenjena kriznim situacijama prvi put je proradila 30. kolovoza 1963.
Bilo je to doba Hladnog rata, a prethodna su iskustva pokazala potrebu za takvom linijom jer je teoretski u vrlo kratkom vremenu moglo doći do zaoštravanja odnosa. Tijekom takvih kriza brzina komunikacije bila je presudna za rješavanje sporova, a odugovlačenje s predajom poruka i njihovim prevođenjem s ruskog na engleski jezik i obratno, moglo je dovesti do nuklearnog rata i sveopćeg uništenja.
Ta izravna linija, premda je se često nazivalo Crveni telefon, zapravo nikada nije bila telefonskog oblika. Telefonska govorna veza bila bi vrlo nepraktična s obzirom da su američki i ruski državnici govorili različitim jezicima, a spontani razgovor mogao je dovesti do pogrešaka u tumačenju. Zato se išlo na pismenu vezu pomoću teleprintera. Amerikanci su 1963. Sovjetima poslali četiri teleprintera s latiničnim znakovima, a Sovjeti su u SAD poslali četiri njemačka teleprintera s ćiriličnim znakovima. Uređaji nisu bili crvene boje, već su pojam Crveni telefon na simbolički način uveli mediji.
Spomenuti teleprinteri bili su povezani žičanom telegrafskom vezom Washington - London - Kopenhagen - Stockholm - Helsinki - Moskva. Državnici bi svoje poruke slali na svom jeziku, pri prijenosu poruka korištena je enkripcija (šifriranje), a prijevod bi se radio na drugom kraju. Američki kraj linije nije bio u Bijeloj kući, nego u Pentagonu. Komunikacijske metode su se vremenom unaprijeđivale, pa je 1970-ih uvedena satelitska veza, 1980-ih telefaks, a kasnije i elektronička pošta.



Istočnonjemački teleprinter Siemens T63-SU12, dio izravne hotline veze (1963-1980), u National Cryptologic Museum u Marylandu, SAD. Crna kutija iza je stroj za enkripciju (šifriranje) ETCRRM II.




Američki kraj hotlinea u Pentagonu, 1985.

Na vrh Go down
Zoran I
Desetar
Desetar


Broj komentara : 283
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   31.08.16 13:20

NAPAD NA POLJSKO

Na današnji dan leta 1939 so Nemci v jutranjih urah brez vojne napovedi napadli Poljsko. Začela se je druga svetovna vojna. Nemci so pred tem uprizorili in Poljakom pripisali provokacijo, ki naj bi bila vzrok za napad. Dokaz za Hitlerjeve namere so bile nemške čete, ki so jih kopičili ob meji. Poljska ni bila kos nemškim silam. Poljsko zaledje je bilo zaradi nemških bombnih napadov na Varšavo in druga mesta ter številne komunikacijske poti v popolnem razsulu. Glavne nemške operacije so bile 17. septembra že končane, 22. septembra se je vdala še Varšava. Vzhodni del Poljske je v skladu s tajnim dogovorom zasedla Sovjetska zveza.

Vojna nacistične Nemčije s Poljsko je bil neuravnotežen spopad, saj je poljsko ozemlje napadlo pet nemških armad z 1,5 milijona vojakov, 2000 tanki in 1900 letali, ki se jim je zoperstavilo manj kot milijon poljskih vojakov z manj kot 500 letali in manjšim številom oklepnih vozil ter konjeniki. V petih dneh so nemške sile zasedle vsa obmejna območja, 7. septembra pa so bile prve enote le 25 kilometrov od poljske prestolnice Varšave. Poljske letalske sile so bile uničene, poljska vojska je bila razdrobljena in obkoljena. Do 17. septembra je bilo vojne za Poljsko praktično konec. Deset dni pozneje (28.9.1939), po uničujočem zračnem napadu je bila Varšava predana.
Voditelj nacistične Nemčije Adolf Hitler je upal, da bo to njihova edina vojna v letu 1939 in bodo nemški vojaki postopoma leto za letom osvajali nova ozemlja. Vendar sta se Velika Britanija in Francija na nemški napad na Poljsko hitro odzvali in napovedali vojno nacistični Nemčiji že 3. septembra 1939, ko je postalo jasno, da je pogajanje za nemški umik brezupno.
Tako sta se britanski in francoski imperiji (razen Irske) le dva dni po napadu na Poljsko pridružili spopadu, ki se je sprevrgel v vojno ne le v Evropi, temveč tudi čez oceane. Nemška invazija je sprožila tudi intervencijo Sovjetske zveze. Nemško-sovjetski pakt, podpisan v avgustu 1939, je izkoristil sovjetski voditelj Josip Stalin na vzhodu Poljske. Tako je rdeča (sovjetska) armada 17. septembra, ko je bilo jasno, da je Poljska blizu poraz, vkorakala na Poljsko in se srečala z nemškimi zmagovalci. 28. Septembra sta diktatorja (Stalin in Hitler) podpisala novo pogodbo, ki je razdelila Poljsko med Rusijo in Nemčijo.
https://www.youtube.com/watch?v=bpYpbiIZDGw
https://www.youtube.com/watch?v=uNOqSSP1o94


                                                                 Nemci so brez vojne napovedi napadli Poljsko


                                                                  Z oklepnimi transporterji proti Varšavi


                                                    Nemci so imeli boljšo opremo in mnogo več sodobnih tankov


                                                      Nemška invazija na Poljsko od 1. do 10.septembra 1939


                                                           Sovjetska invazija na Poljsko 16.september 1939
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 18529
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   01.09.16 2:25

Odmah nakon što je Njemačka napala Poljsku 1. rujna 1939. Švicarska je provela masovnu mobilizaciju svojih građana za vojnu službu. Cijela je država mobilizirana za svega tri dana. Premda se danas Švicarska, zbog tradicionalne neutralnosti, obično ne povezuje s velikom vojnom silom, u Drugom svjetskom ratu je bila na visokom stupnju militariziranosti.
U Švicarskoj postoji pravilo da se čin generala koristi samo kad je zemlja u ratnoj opasnosti. U mirnodopskim stanjima najviši se vojni čin naziva zapovjednik korpusa (njem. Korpskommandant, franc. commandant de corps). Generala može imenovati samo Savezna skupština, i to na zajedničkoj sjednici obaju domova. Tako izabrani general dobiva vrhovno zapovjedništvo nad oružanim snagama.
Uoči njemačkog napada na Poljsku, Savezna skupština imenovala je generalom Henrija Guisana - prvog nakon završetka Prvog svjetskog rata.
General Guisan odlučno je i brzo reagirao čim je Njemačka pokazala znakove agresije prema Poljskoj. Naredio je masovnu mobilizaciju kojom je stvorena sila od oko 430.000 vojnika i utvrđivanje švicarskih linija obrane.
Stvoren je plan obrane Švicarske u slučaju njemačkog napada u kojem se vojska trebala na brzinu povući na jake obrambene položaje u Alpama i tako stvoriti tzv. Nacionalnu tvrđavu ili Švicarsku tvrđavu.
Takva bi tvrđava u Alpama Nijemcima bila tvrd orah za osvajanje i Švicarci su računali da Njemačka neće riskirati gubitak velikog broja vojnika. Njemačka se nikada nije odlučila za osvajanje Švicarske, premda su postojali planovi za to (tzv. Operacija Tannenbaum). Hitler je tijekom rata bio ljut na Švicarce i više je puta zahtijevao planove za osvajanje te zemlje. Ipak, odluku o napadu nikada nije donio.
Treba reći i sljedeće: Švicarska je bila okružena Italijom, Njemačkom (Austrijom i Lihtenštajnom) i Francuskom. Zatim u pojedinim fazama rata i Višijskom Francuskom (État Français) i Talijanskom socijalnom republikom (Repubblica di Salò). Nije bila samo pod lupom Nijemaca. Događanja oko Švicarske morala su biti i produkt dogovora Hitlera i Musolinija koji je na to pitanje bio osjetljiv, jer je njemu kao i cijeloj talijanskoj politici teško palo njemačko zauzimanje Austrije 1938. Jedva su se složili s Münchenskim sporazumom. Pitanje Švicarske za Talijane je bilo dosta složenije od pitanja Austrije i zbog odnosa dva saveznika Nijemci nisu mogli tek tako napasti Švicarsku. Švicarska neutralnost je bila poglavito neutralnost naspram odnosa Italije i Njemačke. Na odnos Trojnog pakta i Antifašističke koalicije Švicarska neutralnost nije imala većeg značaja. Višijska Francuska je isto tako bila osjetljiva na događanja sa Švicarskom kao i cijela francuska javnost te bi i tu eventualno zauzimanje Švicarske imalo nepovoljne posljedice.



Švicarska granična patrola u Alpama tijekom Drugog svjetskog rata

Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Today at 5:58

Na vrh Go down
 
KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 15/18Idi na stranicu : Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18  Next
 Similar topics
-
» KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
» Na današnji dan
» Najbolji košarkaš među oficirima ili najbolji oficir među košarkašima
» Sjećate li se džombometra?

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: