FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeRegistracijaLogin
_______________Bile su to dobre i loše godine. Bile su to godine aktivnosti i uspavanosti, godine uvažavanja i nerazum(ij)evanja, godine druženja i ljutnje, odlazaka i dolazaka, nagradjivanja i kažnjavanja, ukora i oprosta, godine radosti i tuge... svega je bilo izuzev: mržnje. Sedam godina postojimo. Branimo pravo na s(j)ećanja! Vaš Forum BPN JNA.

Share | 
 

 KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
Idi na stranicu : Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16
AutorPoruka
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   02.09.16 2:12

Na palubi američkog bojnog broda USS 'Missouri'  2. rujna 1945. potpisana je formalna predaja Japana. Predaju su potpisali japanski ministar vanjskih poslova Mamoru Shigemitsu i šef glavnog stožera general Yoshijiro Umezu, a u ime saveznika američki general Douglas MacArthur. Zanimljivo je da je MacArthur bio rođak komodora Matthewa Perrya, koji je 1853. oružjem prisilio Japan na otvaranje prema Zapadu. General MacArthur bio je heroj Drugog svjetskog rata, koji se proslavio tzv. island hopping strategijom tj. zaobilaženjem neprijatelja s leđa.
10. kolovoza 1945. nakon što su Mandžuriju napale sovjetske trupe i nakon što su SAD izvršile atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija, japansko vodstvo - koje je predstavljalo Vrhovni ratni savjet (tzv. velika šestorka) je odlučilo da će načelno prihvatiti savezničke uvjete za završetak rata iznesene u Potsdamskoj deklaraciji. Nakon nekoliko dana skrivenih pregovora i neuspjelog državnog udara, car Hirohito se preko radija obratio narodu te 15. kolovoza objavio kako Japan pristaje na predaju. 28. kolovoza je započela okupacija Japana, a 2. rujna je japanska vlada potpisla Japanski protokol predaje, kojim je službeno završio Drugi svjetski rat. Neke izolirane jedinice japanskih oružanih snaga u Aziji i na pacifičkim otocima su se odbili predati te su mjesecima, pa i godinama, sve do 1970-ih, nastavile borbu.
U godinama nakon rata MacArthur je, kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Japanu, postao de facto glavni upravitelj Japana, s gotovo diktatorskim ovlastima. Kasnije je postao i glavni zapovjednik u Korejskom ratu, gdje se proslavio manevrom iskrcavanja iza leđa Sjevernokorejaca. Kad je komunistička Kina pružila potporu Sjevernoj Koreji, MacArthur je smijenjen zbog želje da napadne Kinu nuklearnim oružjem. Inače, MacArthur je bio i filipinski feldmaršal, a time i jedini američki general s činom maršala.
Datum potpisivanja predaje se u Japanu službeno naziva Dan žalosti za mrtvima u ratu i molitve za mir.



Japanski predstavnici ministar vanjskih poslova Mamoru Shigemitsu i general Yoshijiro Umezu na palubi bojnog broda USS 'Missouri' za vrijeme ceremonije predaje 2. rujna 1945. Iza njih su u srednjem redu, slijeva nadesno, general-major Yatsuji Nagai kao predstavnik vojske; Katsuo Okazaki kao predstavnik Ministarstva vanjskih poslova; kontraadmiral Tadatoshi Tomioka kao predstavnik ratne mornarice; Toshikazu Kase iz Ministarstva vanjskih poslova te general-lieutenant Shuichi Miyakazi kao predstavnik vojske.

Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   02.09.16 18:06

FELDMARŠAL ERWIN ROMMEL - PUŠČAVSKA LISICA

Na današnji dan 1942 se je moral feldmaršal Erwin Johannes Eugen Rommel, poveljnik nemško-italijanske oklopne armade, umakniti iz Alam El Halfe v Severni Afriki. To se je zgodilo po posvetu s svojimi štabnimi oficirji, ko je v poletnih mesecih že povsem izčrpal svoje zmogljivosti. Primanjkovalo mu je goriva in zavezniške pomorske sile so mu potapljale številne oskrbovalne kovoje iz Evrope. Feldmaršal Erwin Rommel je bil med drugim osumljen sodelovanja v antentatu na Hitlerja, julija leta 1944 se naredil samomor.

I.SVETOVNA VOJNA

Med prvo svetovno vojno se je Rommel boril v Franciji, Romuniji in Italiji, sprva kot pripadnik 6. württemberškega pehotnega polka, nato pa württemberškega gorskega bataljona, ki je bil v sestavi elitnega nemškega Alpskega korpusa. Med služenjem v Alpskem korpusu je hitro postal slaven po sprejemanju hitrih taktičnih odločitev in izkoriščanju sovražnikove zmede. Ranjen je bil trikrat in odlikovan z železnim križcem prvega in drugega razreda. Postal je tudi prejemnik najvišjega pruskega odlikovanja, Pour le Mérite, potem ko se je bojeval v gorah zahodne Slovenije (soška fronta). Priznanje je dobil za osvojitev gore Matajur in njenih braniteljev (150 italijanskih častnikov, 7.000 mož in 81 topov). Njegov bataljon je med soškimi ofenzivami sodeloval tudi v kemičnem bojevanju ter igral ključno vlogo v odločni zmagi nad italijansko vojsko v bitki pri Kobaridu.
Med bojevanjem ob Soči so ga Italijani zajeli. Uspelo mu je pobegniti in zaradi znanja italijanščine je uspel po dveh tednih doseči nemške položaje. Pozneje med drugo svetovno vojno, ko sta bili Nemčija in Italija zaveznici, je bil Rommel kritičen do sposobnosti italijanskih vojakov, dokler ni ugotovil, da so izgube v bitkah posledica slabega vodstva in opreme, ter da se lahko pod ustreznim poveljstvom merijo z nemškimi vojaki.

https://www.youtube.com/watch?v=yNU6yMyzh1s

   
  Nadporočnik Erwin Rommel je med 12. soško bitko osvobodil Matajur, Hum in Breški Jalovec                     Odlikovan Erwin Rommel         Najvišje odlikovanje Pour le Mérte


                                                              Erwin Rommel v Severni Afriki leta 1942


                                                  Prva Rommlova ofenziva od 24.marca do 15.junija 1941


                                 Kamuflirani poveljniški tank PzKmpw III v puščavi okoli 45 km zahodno od Gazale
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   04.09.16 3:13

4. rujna 1862. južnjački general Robert Edward Lee zapovjednik Vojske Sjeverne Virginije, najveće vojske Konfederacije, napravio je revolucionarni obrat u Američkom građanskom ratu. Do tada su se bitke vodile na teritoriju Juga (Konfederacije), tako da su sjevernjačke vojske prodirale i napadale Južnjake. General Lee odlučio je promijeniti pravila igre. Napravio je invaziju Sjevera, povevši oko 55.000 vojnika preko granice koja je bila na rijeci Potomac.
Korist od Leejeve strategije bila je višestruka. Jug je mogao predahnuti, jer se bitke više nisu događale na njegovom teritoriju, dok je Sjevernjake uhvatila panika jer se rat odjednom prenio na njihov teritorij. Lee je prodro u državu Maryland, koja je bila na strani Sjevera, no zapravo je bila robovlasnička država. Kod Južnjaka je postojala nada da će Maryland suočen s ratom prijeći u tabor Juga, kao većina robovlasničkih država. Korist je južnjačkoj vojsci predstavljala i činjenica da su farme u Marylandu još bile netaknute, a u to su se vrijeme vojske većinom prehranjivale pustošeći lokalne izvore hrane.
Od invazije je general Lee najviše očekivao u pogledu rušenja morala Sjevernjaka. Njemu zapravo nije bilo potrebno dobiti rat, nego samo uvjeriti stanovništvo Sjevera da odustane od napada na Jug tj. da pusti Konfederaciju da postane samostalna, nezavisna država. Upravo su se približavali izbori na Sjeveru i Lee je smatrao da je dovoljno da Demokratska stranka dobije prednost kojom će moći prisiliti predsjednika Abrahama Lincolna (republikanca) da odustane od rata.
Unatoč uspješnoj početnoj invaziji, Lee na kraju nije postigao što je želio. Cijela je akcija završila izjednačeno. Lee se s vojskom konačno vratio na jug, a rat se produžio.
Lee je tijekom rata na odori uvijek nosio oznake čina pukovnika, umjesto onih generalskih. Pukovnik je bio posljednji čin koji je stekao u vojsci SAD-a te nije želio nositi generalske oznake sve dok Konfederacija ne stekne samostalnost te mu generalski čin bude mirnodopski potvrđen. Generalsku odoru je obukao samo jednom, kada je potpisao predaju zapovjedniku vojnih snaga Sjevera generalu Ulyssesu S. Grantu 9. travnja 1865. u Appomatoxu. Ta se odora danas čuva u Muzeju Konfederacije u Richmondu, Virginija.
Premda je bio na strani poraženih, Lee se općenito smatra najvećim vojskovođom Američkog građanskog rata.
Jednom prilikom, nakon rata, Lee je došao na subotnju misu u episkopalnu crkvu u Richmondu kada je u crkvu ušao jedan crnac, također na misu. Svećenik i svi ljudi unutar crkve su bili šokirani, te bi se vjerojatno dogodio rasistički incident da Lee nije sjeo pokraj tog čovjeka. Nakon toga, misa se nastavila normalno.
Američki tenk M3 Lee nazvan je po generalu Leeju.
Poslije rata, krajem 1865. Lee je jednoglasno imenovan za predsjednika Sveučilišta 'Washington' u Lexingtonu, Virginija. Posao je prihvatio i obnašao ga slijedećih pet godina. Učinio je mnogo za poboljšanje sveučilišta, te uspostavio kodeks časti među studentima, rekavši: 'Imamo samo jedno pravilo ovdje, a to je da svaki student treba biti gospodin.' Lee je umro na položaju predsjednika Sveučilišta 'Washington' 1870. Njemu u čast, sveučilište je dva tjedna nakon njegove smrti promijenilo ime u Sveučilište 'Washington i Lee', koje nosi i danas.



General Robert Edward Lee




Leejeva predaja zapovjedniku Sjevera generalu Grantu u zgradi suda u Appomatoxu, Virginija; slika Thomasa Nasta

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   06.09.16 12:37

Bitka kod Kulikova, jedan od prijelomnih događaja u ruskoj povijesti, u kojoj su ujedinjeni ruski knezovi porazili ratnike Zlatne Horde, mongolske srednjovjekovne države Srednje Azije, dogodila se 8. rujna 1380.
Predvodnik ruske vojske u toj bitki bio je knez Moskve Dimitrije I. Donski iz dinastije Rjurikoviča, koji je svoj nadimak dobio po tome što se Kulikovo gdje se odigrala bitka nalazi u gornjem toku rijeke Don u današnjoj Tulskoj oblasti, oko 240 km jugoistočno od Moskve.
Dimitrije Donski pobijedio je mongolskog vladara Mamaja; mongolski su ratnici vjerojatno bili brojniji od ruskih, no ipak su poraženi. Bitka je stekla gotovo kultni status u ruskoj povijesti, jer se radilo o prvom slučaju ruske nadmoćne pobjede nad mongolskim osvajačima.
Ovaj neočekivani događaj doveo je do promjene u mongolskom vodstvu i nove invazije 1382. Ovoga puta Moskva je pretrpjela teže posljedice radi pobune Dimitrija Donskog koji se tada sklonio na dalje i sigurnije mjesto.
U mirovnom sporazumu koji je potom sklopljen Moskva je ponovo postala zadužena za skupljanje poreza ruskih zemalja u ime Zlatne Horde, a Dimitrije Donski je ponovno njen vladar. Umro je 19. svibnja 1389. i prepustio državu sinu bez potrebe da on bude potvrđen od mongolskog kana što je bilo po prvi put u povijesti.
Kneza Dimitrija Donskog u Ruskoj pravoslavnoj Crkvi slave kao sveca. U njegovo doba Rusija još nije bila ujedinjena, nego je njome vladalo više knezova, a upravo se iz države kneza Dimitrija Donskog, sa sjedištem u Moskvi, kasnije razvilo veliko Rusko Carstvo.



Dimitrije Donski, slika suvremenog ruskog umjetnika Viktora Matorina

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   06.09.16 19:23

Opsada Sigeta (mađ. Szigetvár) u današnjoj južnoj Mađarskoj trajala je od 6. kolovoza do 8. rujna 1566.
Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika bana Nikole Šubića Zrinskog (grof Nikola IV. Zrinski) i čitave posade, koja se nije htjela predati Turcima i svojom žilavom obranom spasila Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke.
1566. godine sultan Sulejman I. (Veličanstveni) krenuo je s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da ovaj put osvoji Beč. Nikola Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 vojnika, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti.
Nadmoćni Turci su nastojali opsadu okončati što prije, kako bi mogli udariti na Beč. Topovima su neprestano tukli Siget, te izvodili uzastopne pješačke napade na utvrdu. Na upit izmorenih suboraca o pomoći kojoj se mogu nadati, Nikola Zrinski je odgovorio 'Bog je visoko, a kralj daleko'. Sulejman je Zrinskome poručio da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te je tražio da mu preda grad ukoliko ga želi živog, a potom su Turci poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
Turci su pod Sigetom izgubili računa se čak do 30.000 ljudi. Tijekom opsade je umro i sam sultan, te je turska vojska odustala od plana napada na Beč.
Sultan Sulejman I. je iznenada umro 5. rujna, ali je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali su Zrinski i preživjeli, njih oko 600, provalili iz grada i junački poginuli, skupo prodajući svoje živote (od Turaka su poslije otkupljena samo 4 zarobljenika). Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić. Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Győra glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Preuzeli su je njegov sin Juraj IV. Zrinski, zet Baltazar Batthyany i svak (pašanac) Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.



Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. u blizini Sigeta u Mađarskoj




Sigetska tvrđava danas

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 501
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   07.09.16 9:29

@Max Blitz (citat):
Odmah nakon što je Njemačka napala Poljsku 1. rujna 1939. Švicarska je provela masovnu mobilizaciju svojih građana za vojnu službu. Cijela je država mobilizirana za svega tri dana. Premda se danas Švicarska, zbog tradicionalne neutralnosti, obično ne povezuje s velikom vojnom silom, u Drugom svjetskom ratu je bila na visokom stupnju militariziranosti.
Slobodan sam dodati komentar na ovaj Maxov (inače vrlo dobar) prikaz.
Švicarsku rat ipak nije zaobišao, a zbivao se u zraku. Obje zaraćene strane su u II. S.R. znale zalutati nad teritorij Švicarske, što je dovodilo i do zračnih borbi. U razdoblju od 1940. do 1945. Švicarci su zabilježili 6.501 povredu svog zračnog prostora i 198 slijetanja stranih aviona - što prinudno što zabunom - od kojih se 56 razbilo. Ostale su Švicarci sukladno međunarodnom ratnom pravu zaplijenili, a posade internirali.
Prve zračne borbe zbile su se u lipnju 1940. za vrijeme njemačkog napada na Francusku. U šest dana švicarski lovci srušili su 11 aviona Luftwaffe uz vlastiti gubitak od 2 lovca.

Švicarski lovac C-36:



Zapovjednik Luftwaffe Hermann Göring optužio je Švicarsku za ''agresiju'' i zaprijetio odmazdom, a kako se Švicarci nisu htjeli previše zamjerati opasnom susjedu general Henri Guisan, načelnik generalštaba oružanih snaga, zabranio je do daljega presretanje stranih aviona. Zabrana je ukinuta u listopadu 1943. kada su u švicarski zračni prostor počeli zalaziti drugi nepozvani gosti - bombarderi USAAF.
Po posljedicama su svakako bila najozbiljnija bombardiranja švicarskog teritorija. Najgori incident dogodio se 1. travnja 1944. kada je 50 bombardera B-24 Liberator 14. bombarderskog winga greškom bombardiralo Schaffhausen. Stvarni cilj bombarderske formacije (misija broj 59) bio je Ludwigshaven am Rhein, oko 235 km sjeverno od Schaffhausena. Istraga je utvrdila da su vrlo jaki vjetrovi razbili formaciju iznad Francuske i da su gotovo udvostručili brzinu bombardera, što je navigatore dovelo u zabludu. U bombardiranju je poginulo 40 građana uz veliki broj ozljeđenih i značajnu materijalnu štetu. Amerikanci su uz ispriku isplatili 4 milijuna dolara na ime odštete obiteljima stradalih i prouzročene štete.

Posljedice bombardiranja Schaffhausena:



Osim Schaffhausena bilo je još incidenata odnosno nehotičnog bomardiranja švicarskog teritorija. Jedan od takvih incidenata zbio se 22. veljače 1944. kada su bombardirani Stein am Rein, Taegerwilen, Rafz i Vals, uz 21 poginulog Švicarca.
Još jedan ozbiljan incident zbio se 4. ožujka 1945. kada je 6 bombardera B-24 izbacilo 12 tona razornih i 12 tona zapaljivih bombi na Zürich (stvarni cilj je bio Aschaffenburg 290 km sjevernije, a posade su vjerovale da bombardiraju Freiburg), pri čemu je poginulo 5 građana. Gotovo istodobno drugi B-24 bacili su 12 tona razornih i 5 tona zapaljivih bombi na Basel.
Napadi na švicarske gradove, a naročito na Zürich i Basel, izazvali su buru negodovanja stanovnika ove neutralne zemlje i opasno zaoštrili odnose s USA.

Pismo kojim šef OSS u Švicarskoj William Donovan upozorava zapovjednika USAAF generala Arnolda na posljedice bombardiranja švicarskog teritorija:



Poslije bombardiranja Züricha Amerikanci su bili primorani izvesti pred vojni sud dvojicu najodgovornijih časnika - pilota vodećeg bombardera poručnika Williama Sincocka i navigatora poručnika Theodora Balidesa. Vojnim sudom je predsjedao pukovnik James Stewart (inače slavni glumac i prijeratni dobitnik nagrade Oscar, u ratu pilot bombardera B-24 Liberator s 20 borbenih misija iznad Njemačke i jedini glumac koji je dosegao generalski čin).

James Stewart kao pukovnik USAAF:



Optužba je glasila da su Sincock i Balides pogrešnim i nepažljivim postupanjem prouzročili bombardiranje teritorija prijateljske države. Na kraju su oslobođeni optužbe, a incident je pripisan vremenskim uvjetima i kvaru na opremi.
Osim navedenih gradova lakše su stradali u bombardiranjima još i Samedan (1943.), Cornol, Niederweningen, Thayngen (1944.), Chiasso i Brusio (1945.). Poslije rata USA su isplatile Švicarskoj odštetu od ukupno 14.4 millijuna dolara (uz ranije isplaćena 4 milijuna) za žrtve i materijalnu štetu nastalu u bombardiranjima.
Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   08.09.16 0:07

KAPITULACIJA ITALIJE

Brezpogojna vdaja italijanske vojske kot zaveznice Nemčije je bila podpisana 3. septembra 1943 na tajnem srečanju v kraju Cassibile blizu mesta Siracusa na južni Siciliji. S tem aktom je italijanska vojska prenehala sovražnosti do zavezniških sil. Uporabili so besedo »armistizio«, kar dobesedno pomeni premirje, vendar je v resnici šlo za pravo brezpogojno vdajo. Uradno vest o podpisu je po radiu Alžir oznanil poveljnik zavezniških sil, general Dwight Eisenhower in sicer 8. septembra ob 18.30. Približno uro pozneje je sledil proglas maršala Pietra Badoglia po državnem radijskem omrežju EIAR. Vdaja italijanske vojske je bila posledica dogajanj zadnjih mesecev na vojnih prizoriščih. Januarja 1943 so se zahodni zavezniki sestali v Casablanci in se dogovorili, da se bodo po uspešnem zaključku kampanje v Severni Afriki izkrcali v Italiji. To je bila Churchillova strategija »ugriza v mehki trebuh« sil osi v okupirani Evropi. Na začetku februarja je sovjetska Rdeča armada sprožila silovito protiofenzivo, medtem ko je nemška armada kapitulirala v Stalingradu. V teku februarja so Rusi pospešeno preganjali Nemce proti zahodu ter osvobodili Kursk, Rostov in Harkov. Ruska armada se potem ni več ustavila vse do Berlina.
 
6. maja 1943 se je začela zadnja zavezniška ofenziva v Severni Afriki, dan zatem sta bila osvobojena Tunis in Bizerta, 13. maja pa so še zadnje sile osi v Severni Afriki kapitulirale. Junija so zavezniki osvobodili otoke Pantelleria, Linosa in Lampedusa, 10. julija pa se je angloameriška armada z operacijo Husky izkrcala na Siciliji. Že nekaj časa je bilo jasno, da bodo sile osi izgubile vojno in v Italiji so se krepile sile, ki so se hotele odklopiti od nacistične Nemčije. Nekaj dni pozneje je Rim doživel prvo zavezniško bombardiranje, 25. julija pa je Veliki fašistični svet izrekel nezaupnico Mussoliniju, nakar je italijanski kralj Viktor Emanuel III. imenoval maršala Pietra Badoglia za predsednika vlade, Mussolini pa je bil aretiran in odpeljan na Gran Sasso. Kralj se je pri odstranitvi Mussolinija naslonil na vojsko, kapitalistično buržoazijo in Vatikan, torej sile, ki so bile s fašizmom nezadovoljne zaradi zavezništva s Hitlerejvo Nemčijo, ko so spoznale, da je vojna izgubljena. Strmoglavljenje fašizma je v bistvu bilo državni udar. Badogliova vlada je bila dejansko vojaška diktatura, kajti dejstvo je, da je njegova vojska tudi streljala na demonstrante, ki so po vsej državi zahtevali mir in dejansko odpravo fašizma.
Hitlerjeva Nemčija je na udar reagirala tako, da je začela preko Brenerja pošiljati v Italijo vse več divizij. Badoglieva vlada je medtem ves avgust iskala izhod iz vojne, najprej preko vatikanskih posrednikov, potem pa s pošiljanjem odposlancev v britanska diplomatska predstavništva v Španiji in na Portugalskem. Prizadevala si je pregovoriti zahodne sile, da bi prekinile vojno stanje z Italijo, zagotovile nedotakljivost njenih meja in kolonij iz predfašističnih časov, in ohranile monarhično ureditev. To delo je v imenu Badoglieve vlade opravljal general Giuseppe Castellano. Pri tem je Badoglio dobro pazil, da njegovo ime ne bi bilo kakorkoli povezano s porazom Italije, ki je bil tudi formalno že tik pred vrati.



Podpis brezpogojne vdaje italijanske vojske 3.semptembra 1943 v kraju Cassibile na Siciliji


                      Italijanski vojaki, ki so po kapitulaciji Italije prestopili k partizanom - bataljon Garibaldi


Peko Dapčević komandant 2.udarnega korpusa govori borcem italijanskega bataljona "Garibaldi", ki se je priključil partizanom,
                                                                Pljevlja septembra 1943



             Partizanske enote prihajajo v osvobojeno Lastovo neposredno po kapitulaciji Italije, septembra 1943


                 Borci Prve proleterske brigade na poti v Dalmacijo po kapitulaciji Italije 9.septembra 1943.
                                                  Borci so se prevažali z zaplenjenimi kamioni


Zoran I: komentar modifikovan dana: 12.09.16 22:57; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
alexandar
GENERAL JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ
GENERAL  JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ


Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Broj komentara : 4306
Član od : 2011-06-23
Dob : 53
M(j)esto Loznica , Srbija

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   08.09.16 23:17

Na danasnji dan , pre 685 godina, stupio je na presto najznacajniji i najmocniji vladar srednjovekovne Srbije.
Stefan Uros IV Dusan Nemanjic-Dusan Silni (oko 1308 — 20. decembar 1355) krunisan je za kralja srpskih i pomorskih zemalja 08.09.1331. godine , u dvorcu Nemanjica u Svrcinu , na Kosovu i Metohiji.
Zbacivsi oca sa vlasti , iskoristio je nemire u Vizantiji i znacajno prosirio srpsku drzavu . Po osvajanju ogromnih vizantijskih teritorija Stefan Dusan je 1345. proglasen za cara Srba, Grka (tj. Romeja) i Bugara,  a srpsku crkvu je sa ranga arhiepiskopije uzdigao na rang patrijarsije.
Poznat je i po donosenju Dusanovog zakonika, najznacajnijeg srpskog srednjovekovnog pravnog akta. Zavrsio je manastir Decane, zaduzbinu svoga oca, a njegova najznacajnija zaduzbina bio je Manastir Svetih arhangela kod Prizrena, gde se nalazio i njegov grob. Bez obzira na to, Stefan Dusan je jedini vladar iz dinastije Nemanjica koji nije bio proglasen za sveca posle smrti.


freska Cara Dusana u manastiru Decani

_________________
BONA FIDE......
Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   08.09.16 23:43

900 DNI OBLEGANJA LENINGRADA

Na današnji dan leta 1941 so Nemci začeli blokado Leningrada in ga odrezali od preostalega dela Sovjetske zveze. Obleganje mesta, v katerem je umrlo okoli 620.000 ljudi, se je končalo januarja 1944, ko je Rdeča armada pri mestu premagala nemško vojsko.

https://www.youtube.com/watch?v=dx7WS-YAFeg
https://www.youtube.com/watch?v=xtfMuyqUeMc
https://www.youtube.com/watch?v=ckwBm_Xi0z0
https://www.youtube.com/watch?v=iPwqUgD-Z7Y
https://www.youtube.com/watch?v=SjmRZ9rZKzo
http://documents.tips/documents/900-dni-obleganja-leningrada.html
http://siol.net/novice/novice/v-nevi-nasli-tank-iz-casa-obleganja-leningrada-319296





Bitka za Stalingrad je bila podrejena taktiki, ki so jo vsilili Rusi pod vodstvom generala Čujkova. Od hiše do hiše je potekal
srdit boj mož na moža


                                   Maršal in dvakratni heroj Vasilij Ivanovič Čujkov                                                       Maršal in štirikratni heroj Georgij Konstantinovič Žukov


Zoran I: komentar modifikovan dana: 09.09.16 14:13; prepravljeno ukupno 3 puta
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   09.09.16 0:50

Opsada Jeruzalema 70. godine bila je odlučujuća bitka u Prvom židovsko-rimskom ratu (66.-70.), nazvanom i Veliki ustanak.
Nakon pada Jeruzalema 7. rujna 70. g., pala je 73. g. i Masada, čime su naposljetku završeni sukobi. Prilikom opsade grada, Rimljane je predvodio budući car Tit Flavije (39.-81.), u tom trenutku zapovjednik trupa u Judeji pod vrhovnim zapovjedništvom njegovog oca, cara Vespazijana (9.-79.).
Nakon što su 63. pr. Kr. Rimljani osvojili Jeruzalem, vremenom je dolazilo do niza židovskih ustanaka. Tijekom ovog ustanka, Tit je opkolio Jeruzalem s četiri legije. Nastojao je oslabiti zalihe hrane branitelja tako što je propuštao židovske hodočasnike u Jeruzalem, no nije im dozvoljavao izlazak.
Sredinom ožujka 70., Tit je uspio uništiti jedan zaštitni zid i sasvim se približio Brdu hrama, kultnom središtu Jeruzalema na kojem je kralj Salomon, prema Bibliji treći kralj Izraela i Židova, dao sagraditi prvi Jeruzalemski hram. Radovi na njemu počeli su 968. pr. Kr. U nekoliko navrata Rimljani su bez uspjeha napadali tvrđavu Antoniju, a konačno su je osvojili kada su usred noći krenuli na zaspalu stražu. Tvrđava Antonija je bila od velike strateške važnosti, druga po visini točka u gradu i predstavljala je odlično polazište za napad na sam Hram, glavni vojni cilj.
Tit vjerojatno nije planirao uništiti Hram. Moguće ga je samo htio pretvoriti u poganski, posvećen rimskim carevima i rimskim bogovima. Kada je u kolovozu 70. organizirana židovska obrana prestala, rimski vojnici su željeli osvetu i Hram je vjerojatno stradao kada je čitav grad zapaljen. Jeruzalem je potpuno prešao u rimske ruke, a branitelji su masakrirani, samo nekolicina se spasla bijegom. Sklonili su se u tvrđavu Masada na rubu Judejske pustinje iznad Mrtvog mora, oko 20 km istočno od Arada, koju su Rimljani kasnije također opsjedali i u kojoj su branitelji počinili masovno samoubojstvo. (Rimski kamp, utvrde i opsadna rampa koje okružuju Masadu, upisanu na UNESCO-v popis, danas su najcjelovitija sačuvana rimska opsadna djela.)
Uništenje Hrama Židovi i danas obilježavaju danom žalosti. Ostao je sačuvan Zapadni zid, prema kršćanskoj tradiciji nazvan Zid plača na koji Židovi i danas dolaze moliti. Pogrešnim tumačenjem načina židovske molitve mislilo se da dolaze plakati, što je i dovelo do uobičajenog naziva za taj zid. Židovi vjeruju da će jedan od svima vidljivih znakova dolaska Mesije biti obnova Hrama.
U Rimu i danas postoji Titov slavoluk koji proslavlja osvajanje Jeruzalema i Hrama.
Kasnoantički kršćanski pisac Sulpicije Sever (363.-420.) u svojoj kronologiji citira povjesničara Tacita (oko 56.-oko 117.) koji kaže da je Tit uništio jeruzalemski Hram kako bi uništio židovsku i kršćansku sektu. Josip Flavije (37.-100.), raniji židovski zapovjednik i povjesničar koji je prešao Rimljanima, izričito tvrdi da je Tit naredio da se Hram poštedi, ali da su se rimski vojnici, koji su pretrpili velike gubitke tijekom opsade, oglušili na ovo naređenje.
Kršćani vjeruju da su ovi događaji, opsada i uništenje Jeruzalema, zapravo ispunjenje Kristovog proročanstva, izrečenog otprilike četrdeset godina prije opsade. (Vidjeti: Evanđelje po Luki 21, Evanđelje po Mateju 24, Evanđelje po Marku 13). Također vjeruju da uništenje Hrama predstavlja ispunjenje proročanstava iz Starog Zavjeta: Izaija, 10,3 i Danijel, 9,26.
Biskup Euzebije Cezarejski, 'otac crkvene povijesti' (oko 265.-340.) piše da su se kršćani iz Jeruzalema povukli iz grada prije nego što je do sukoba došlo.



Opsada Jeruzalema, škotski slikar David Roberts (1796-1864)




Uništenje Hrama u Jeruzalemu, prikaz talijanskog slikara Francesca Hayeza (1791–1882)

Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   12.09.16 0:27

BITKA ZA STALINGRAD

Na današnji dan leta 1942 so Nemci začeli silovit napad na Stalingrad. Bitka na življenje in smrt je trajala pet mesecev, v njej se je bojevalo več tisoč vojakov. Nemci so bili poraženi. Bitka pri Stalingradu je ena od prelomnic v II. svetovni vojni.

Med zimo 1941–42 se je ruska fronta stabilizirala, ekstremen mraz je imobiliziral obe strani. Avgusta 1942 je 6. nemška armada pod poveljstvom generala Friedricha Paulusa prišla v krog Stalingrada. Nemci so mesto napadli, da bi prišli za hrbet dobro branjeni Moskvi, kjer se je njihovo napredovanje ustavilo. Ko je julija postalo jasno, da nameravajo napasti mesto, je sovjetski voditelj Josif Stalin maršalu Andreju Jeriomenku in komisarju Nikiti Hruščovu naročil, naj pripravita obrambno strategijo.
Za obrambo je bila zadolžena novoustanovljena 62. armada pod poveljstvom Vasilija Čujkova, ki je napovedal, da bodo "ubranili mesto ali pa umrli med branjenjem". Naloga 62. armade je bila ubraniti mesto za vsako ceno. Še pred prihodom Nemcev so skoraj vse zaloge hrane preselili na varno, kar je pomenilo, da je mesto ostalo brez živeža še pred začetkom nemškega napada.
Mesto so nemška letala najprej zasula z okoli tisoč tonami bomb in ga povečini spremenila v ruševine. Edina nenemška enota, ki je vstopila v Stalingrad, je bil 39. hrvaški regiment. Številne civiliste se evakuirali prek Volge. Stalin naj bi civilistom preprečil odhod iz mesta, domnevno ker naj bi bil prepričan, da bo njihova prisotnost spodbudila večji odpor. Sledilo je več kot šest mesecev bitk za vsako posamezno ulico med nemškimi in sovjetskimi vojaki ter civilisti. Dodaten sovražnik sta bila huda zima in lakota. Do novembra so zavzeli okoli 90 odstotkov Stalingrada, ostalo je še nekaj postojank ob Volgi. Za zavzetje teh mest so poslali v boj vse razpoložljive enote, tako da so bili boki, kamor so Nemci postavili Italijane, Romune in Madžare, slabo branjeni. V prvih mesecih so se Nemci uspešno bojevali, vendar jim je začelo zmanjkovati hrane in streliva, kar so Rusi izkoristili.
Tako za Stalina kot za Hitlerja je Stalingrad postal vprašanje prestiža in ne le strateška bitka. Stalin, po katerem je bilo mesto poimenovano leta 1925, je čakal na 19. november, ko je v operaciji Uran pod vodstvom generalov Georgija Žukova in Aleksandra Vasiljevskega okoli milijon ruskih vojakov napadlo proti bokom in poteptalo romunsko in madžarsko obrambo, ki je bila slabo oborožena, morala pa je bila nizka. V Stalingradu so obkolili zdesetkane Nemce, ki so se komaj branili, zalog pa jim ni mogla dostaviti niti Luftwaffe.
Hitler je zahteval boj do konca in ni dovolil predaje. Nekateri nemški častniki so Paulusa pregovarjali, naj ne upošteva firerjevih ukazov in naj se namesto tega poskuša prebiti iz Stalingrada, a je njihove prošnje zavrnil. Tudi 4. armada pod poveljstvom feldmaršala Ericha von Mansteina ni mogla rešiti položaja. 22. januarja je Paulus zaprosil za dovoljenje, da se preda. Hitler je prošnjo zavrnil, kot razlog pa navedel čast. 30. januarja 1943, na deseto obletnico svojega vzpona na oblast, je Hitler Paulusa povišal v feldmaršala z jasnim namigom – noben nemški maršal se ni še nikoli predal. Paulus se je predal že naslednji dan, nemške enote pa so kapitulirale 2. februarja 1943. To je bila prva množična predaja nemške vojske od začetka druge svetovne vojne in je spremenila tok vojne. Prinesla je pomemben preobrat za sovjetske sile, tako strateško kot psihološko, saj so bile na začetku vojne zaradi niza porazov demoralizirane.
Bitka za Stalingrad je pomenila največji poraz nacistične Nemčije in glavni preobrat v 2. svetovni vojni, ima pa sloves najbolj krvave bitke v zgodovini. V bitki je po ocenah na obeh straneh umrlo med 1,7 in dva milijona ljudi. Zaradi izjemnih zaslug med vojno je bilo mesto ob Volgi, pomembno tranzitno središče na poti na Kavkaz, odlikovano z nazivom mesto heroj.
Stalingrad je za številne sporno poimenovanje po Stalinu izgubil leta 1961, ko je v Sovjetski zvezi pod vodstvom Nikite Hruščeva potekala destalinizacija. Od takrat se imenuje Volgograd, pred tem pa je bil stoletja znan kot Caricin.

VASSILI  ZAITSEV

Po zaslugi filma Sovražnik pred vrati je Zajcev verjetno najbolj znani ostrostrelec v zgodovini. Seveda je film marsikaj tudi dodal (med drugim nemškega ostrostrelca), a prvotna zgodba o izjemnem ruskem ostrostrelcu je povsem resnična. Zajcev je rasel na Uralskem gorovju, njegov priimek pa pomeni 'zajec.' Pred bitko v Stalingradu je služil v mornarici, ko pa je slišal za krvavo bitko v Stalingradu se je prostovoljno javil za obrambo mesta. Dodelili so ga 1047. regimentu, kjer se je kmalu izkazal s svojimi izjemnimi strelskimi sposobnostmi. V okolici tovarne Metiz je vodil tudi svojo lastno ostrostrelsko šolo (kadeti so se imenovali 'zaichata' ali majhni zajčki), ki je pomenila tudi začetek ostrostrelcev v 62. ruski vojski. Zajcev je med oktobrom leta 1942 in januarjem leta 1943 ubil kar 242 ljudi, vsi njegovi ostrostrelci pa naj bi skupaj ubili več kot 3000 ljudi.

http://es.youtube.com/watch?v=e7SMIAZEgDU
http://es.youtube.com/watch?v=sg9M4vcSbEI
http://www.youtube.com/watch?gl=ES&feature=related&hl=es&v=DWPMZVB1nmQ

* 12.septembra 1953 je bil Nikita Hruščov izbran za prvega sekretarja Komunistične partije Sovjetske zveze.

  
                  Izjemne vremenske razmere v Stalingradu                                                                   Bitka za Stalingrad

           
    Vassili Grigorievich Zaitsev v Stalingradu, novembra 1942                                                      Rosa Shanina                         


                                                                                                Zmaga

   
                                 Maršal in dvakratni heroj Vasilij Ivanovič Čujkov                                        Maršal Andrej Ivanovič Jeremenko    Politkomisar Nikita Hruščov


Zoran I: komentar modifikovan dana: 12.09.16 14:17; prepravljeno ukupno 17 puta
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   12.09.16 2:59

Jedna od najpoznatijih akcija komandosa u Drugom svjetskom ratu izvedena je 12. rujna 1943.
Njemačke specijalne jedinice oslobodile su Benita Mussolinija iz zatočeništva na Gran Sassu. U ljeto 1943., kad su Saveznici već izvršili invaziju na Siciliju, Fašističko veliko vijeće izglasalo je nepovjerenje Benitu Mussoliniju, dotadašnjem Duceu. Talijanski je kralj zatim Mussolinija smijenio, a dao ga je i uhititi. Mussolinija su vlastiti sunarodnjaci, nakon nekoliko preseljenja, na kraju smjestili u zatočeništvo visoko u Apeninskom gorju - na planinu Gran Sasso.
Bio je zatočen na lokaciji udaljenoj oko 8 km od najvišeg vrha Corno Grande koji je s 2.912 m najviša točka u cijeloj Italiji južno od Alpa. Zatvorili su ga u lokalnom hotelu, na visoravni Campo Imperatore (najveća visoravan u Apeninima, koju nazivaju i Mali Tibet).
Nijemci su odlučili Mussolinija osloboditi iz zatočeništva, a akciju za njegovo izvlačenje naredio je sam Adolf Hitler. Za izvedbu je bio zadužen i Otto Skorzeny, najpoznatiji njemački specijalac iz Drugog svjetskog rata koji je sudjelovao u otmici sina mađarskog državnika Miklósa Horthyja, planiranju lova na Josipa Broza Tita, planiranju nacističke infiltracije u Iran, itd.
Skorzeny je s njemačkim padobranskim specijalnim jedinicama (tzv. Fallschirmjäger jedinice) došao na područje Gran Sassa, sletjevši na planinsku visoravan pomoću jedrilica. Oslobodili su Mussolinija, ukrcali ga u zrakoplov i odveli iz zatočeništva.
Prebacili su ga u sjevernu Italiju gdje ga je Hitler postavio za šefa marionetske države, Talijanske Socijalne Republike (Republica di Saló). U travnju 1945., u trenucima kada su se savezničke snage približavale Milanu, a njemačke povlačile iz Italije, Mussolinija su zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci u Dongu na jezeru Como 28. travnja 1945. kod mjesta Giulino di Mezzegra uhvatili talijanski partizani pri pokušaju bijega u Švicarsku. Streljan je po kratkom postupku. Sljedećeg dana Mussolinijevo je tijelo, zajedno s tijelom njegove ljubavnice i tijelima drugih poznatih fašista, obješeno naglavačke u Milanu.



Oslobođeni Mussolini ukrcava se u njemački zrakoplov

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 501
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   12.09.16 14:08

Bitka za Edsonov greben 12.-14. rujna/septembra 1942.

Nakon iskrcavanja na Guadalcanal Amerikancima je uspjelo u kratkom roku dovršiti aerodrom Henderson Field, koji je već 20. kolovoza/augusta primio prve avione - 19 bombardera Dountless i 12 lovaca Wildcat iz zrakoplovstva USMC - The United States Marine Corps. Ubrzo će taj broj biti značajno pojačan.
Također je general Vandegrift pojačao mostobran s oko 1.500 vojnika iz Tulagija i Gavutua. Između ostalih pristigao je 1. bataljon marinskih rejdera (1st Raiders) pod zapovjedništvom potpukovnika Merrita Edsona.

Merrit Edson kao general USMC:



Japancima je postalo jasno da im treba više kopnenih trupa, pa su na Guadalcanal učestalo slali pojačanja. Najčešće su za prijevoz trupa i materijala koristili razarače, ponekad lake krstarice, a za prijevoz većeg broja vojnika i teške terete transportne brodove i matice za hidroavione (koji su imali potrebne dizalice). Nakon što bi noću iskrcali trupe i materijal brodovi bi usput bombardirali američki mostobran. Ove japanske akcije marinci su zvali Tokyo Express.
U pravilu je premoć u području Guadalcanala danju bila u rukama američkog zrakoplovstva, a noću japanskih lakih pomorskih snaga.
Između 29. kolovoza i 4. rujna Japanci su kod rta Taivu iskrcali brigadu Kawaguchi i još neke manje jedinice, tako da su s ostacima Ichiki grupe japanske snage na tom području brojale oko 5.000 vojnika. Zapovjedništvo nad svim japanskim snagama na Guadalcanalu preuzeo je general Kyotake Kawaguchi.

General Kyotake Kawaguchi:



U istom razdoblju Japanci su iza rijeke Matanikau također iskrcali pojačanje od oko 1.000 vojnika. Zapovjedništvo nad snagama zapadno od američkog mostobrana preuzeo je pukovnik Akinosuke Oka.
Dne 8. rujna 1. bataljon marinskih rejdera izveo je desantni prepad na glavno japansko uporište Tasimboko nedaleko rta Taivu. Preživjeli Japanci su se razbježali u džunglu, dok su rejderi otkrili veliko skladište municije, hrane i drugih ratnih potreba. Jedan dio su ponijeli kao plijen, većinu zaliha uništili i vratili se morskim putem na mostobran.
Po količini pronađenih zaliha i po zaplijenjenim dokumentima Amerikanci su zaključili da je na Guadalcanal stigla neka nova velika japanska jedinica i da neposredno predstoji novi napad na mostobran. Pitanje je bilo: gdje? General Vandegrift bio je uvjeren da će napad ponovo usljediti na istom mjestu, kod ušća rijeka Tenaru i Ilu, stoga je koncentrirao obranu na tom području. Međutim, potpukovnik Edson je bio drugog mišljenja - da će Japanci napasti sa juga, preko grebena koraljnog porijekla dugog oko 900 m koji je bio neka vrsta prirodnog pristupa iz džungle prema aerodromu Henderson Field. Generala nije uspio uvjeriti, ali je dobio dopuštenje da svoj bataljon rejdera razmjesti na greben ''radi odmora''. Bataljon je bio pojačan padobrancima i brojao je ukupno 840 ljudi.

Jedan od položaj 1. bataljona rejdera na grebenu:



Dne 12. rujna u 21.30 h Japanci su počeli napad jačinom od preko 3.000 vojnika i to upravo na mjestu koje je predvidio Edson. Premda brojčano višestruko nadjačani, rejderi i padobranci uspjeli su obraniti položaje. Nakon borbe koja je trajala dvije noći i jedan dan Japanci su se povukli ostavljajući između 700 i 850 poginulih, dok ih je veliki broj umro od rana tokom marša kroz džunglu prema rijeci Matanikau. Amerikanci su imali 59 poginulih i 204 ranjena. Ova epizoda poznata je pod imenom Bitka za Edsonov greben (The Battle of Edson's Ridge) ili Bitka za krvavi greben (The Battle of the Bloody Ridge).

Edsonov greben poslije bitke:



Bitka za Edsonov greben, grafički prikaz:



Novi težak poraz u kopnenoj bici konačno je uvjerio Japance da se Guadalcanal pretvorio u glavno bojište, na kojem lako može biti odlučena sudbina čitavog rata na Pacifiku. Stoga su na otok uputili nova velika pojačanja, a početkom listopada/oktobra na Guadalcanal je premješteno i zapovjedno mjesto 17. armije na čelu s generalom Hyakutake. Odlučujuće bitke na kopnu i moru tek će uslijediti.
Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   12.09.16 18:04

GRETA FRIEDMAN

Greta Friedman, ženska, ki jo je poljubil mornar v New Yorku, fotografija pa je zaradi poljuba postala simbol konca 2. svetovne vojne, je umrla, stara 92 let, je potrdil njen sin Joshua Friedman. Znamenito fotografijo je posnel ameriški fotograf Alfred Eisenstaedt. Na dan japonske kapitulacije 14. avgusta 1945 je ovekovečil poljub mladega mornarja in medicinske sestre, fotografija pa je postala ena od najprepoznavnejših na svetu. "Nisem ga videla, ko se mi je približal in preden sem se sploh zavedla, zakaj gre, sem že bila v njegovem objemu," je dejala Greta v enem do intervjujev.
http://www.vecer.com/umrla-je-greta-friedman-zenska-s-fotografije-6256067
http://www.palmbeachpost.com/news/travel/thats-one-colossal-kiss/nfZ4x/


                    Greta Friedman z mornarjem na dan Japonske kapitulacije 14.septembra 1945

  
                       Greta Friedman                                                        George Mendonsa                                                         Po 66 letih


                                   "Unconditional Surrender" kip v Sarasota na Floridi
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   14.09.16 1:49

14. rujna 1812. vojska Napoleona Bonapartea ušla je pobjedonosno u Moskvu. Simbolički je to bio velik poraz za Rusko Carstvo, jer je Moskva bila njegova stara prijestolnica. Dramatičnost događaja vezanih za francusko osvajanje Moskve opisao je Lav Tolstoj u romanu Rat i mir.
Ipak, pokazalo se da je za Napoleona i njegovu Veliku armiju boravak u Moskvi bio katastrofalan. Naime, dok su Rusi u povlačenju napuštali Moskvu, a francuske prethodnice ulazile u nju, buknuo je u gradu požar. Vatra je u sljedećih nekoliko dana uništila oko dvije trećine grada. Kasnije su dugo vremena trajale rasprave oko toga je li vatra podmetnuta ili je nastala spontano (grad je bio većim dijelom sastavljen od drvenih kuća pa je vatra u napuštenom gradu napredovala zbog nedostatka ljudi koji bi je gasili). Danas prevladava mišljenje da su Rusi požar podmetnuli u doba napuštanja grada.
Napoleon je ušao u napuštenu Moskvu u kojoj nije mogao naći gotovo ništa što bi koristilo snabdijevanju njegove vojske. Oslanjao se na klasična pravila rata, čiji je cilj zauzimanje neprijateljske prijestolnice (iako je u to vrijeme Sankt Peterburg bio prijestonica), pa je očekivao da ruski car ponudi kapitulaciju. Ali, to se nije dogodilo i Rusi se nisu imali namjeru predati. Kada se Napoleon pripremao ući u Moskvu bio je iznenađen da nije došla nijedna delegacija iz grada. Obično se događalo da gradske vlasti dočekaju Napoleona i predaju mu ključeve grada u pokušaju da se spasi stanovništvo. Ovaj put nije našao nikoga u gradu, Rusi su potpuno napustili Moskvu koja je (prethodno) imala 270.000 stanovnika. Pri povlačenju su spalili sve što je moglo biti od koristi Francuzima. U Kremlju je još uvijek bila trećina stanovništva, a to su bili strani trgovci, sluge i ljudi koji nisu mogli pobjeći.
Kako je veliki dio francuske vojske ušao u Moskvu, započela je borba za hranu u kojoj se svaki vojnik borio za sebe. Nastao je potpuni kaos u kome su se izgubile veze nadređenih i vojnika.
Francuzi su u Moskvi, prilično sablasnoj nakon požara, boravili više od mjesec dana. Napoleon ju je na kraju odlučio napustiti i povući se iz Rusije. Problem je bio u tome što je tada već došla jesen i sezona blata, što je uvelike Francuzima otežalo povlačenje. Od Napoleonove goleme armije koja je ušla u Rusiju naposlijetku se natrag vratio samo manji dio.



Napoleon Bonaparte u spaljenoj Moskvi

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 501
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   14.09.16 5:31

Diverzija u glavnoj telefonskoj centrali u Zagrebu 14. rujna/septembra 1941.

CK KPH je u rujnu 1941. organizirao akciju rušenja glavne TT centrale (''glavna brzoglasna i brzojavna središnjica'') u zgradi Glavne pošte u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Pripreme je nadzirao osobno sekretar CK Rade Končar, a provodila ih je partijska ćelija poštanskih radnika na čelu sa sekretarom Vilimom Galjerom.

Glavna pošta u Zagrebu:



Vilim Galjer:



Pripreme su bile opsežne i dugotrajne jer je trebalo riješiti brojne tehničke i sigurnosne probleme. Izvođenje akcije je povjereno TT mehaničarima Slavku Markonu i Josipu Čuljatu, dok je dužnost dežurne telefonistice (morala je biti povjerljiva osoba) u noći pred diverziju preuzela Vilimova supruga Nada.
Eksploziv (21 kg trotila) je isporučio domobranski poručnik Augustinović, a u zgradu je unesen kao paket s hranom za Markona. Limene kutije za eksploziv, koje će biti postavljene na odgovarajuća mjesta u centrali, izradio je bravarski obrtnik Brumen.
Markon i Čuljat su radili čitavu noć 13. na 14. rujna. Jedinu smetnju predstavljao im je njemački vojnik-stražar u centrali, a njega su opili rakijom pa je zaspao. Pred jutro su eksploziv povezali na telefonski priključak broj 72-96, a eksploziju će izazvati podizanje slušalice na telefonskom aparatu u stanu profesorice Olge Milčinović.
Točno u 12.30 sati 14. rujna Nikola Rubčić podigao je slušalicu i došlo je do eksplozije koja je zatresla čitav Zagreb. Učinjena je velika šteta gradskim i međugradskim TT vezama, a prekinute su i njemačke vojne veze s Bečom, Berlinom, Beogradom, Odesom i Sofijom.
U eksploziji je poginuo jedan policijski agent, a pet agenata, dva njemačka vojnika i jedan njemački oficir su ranjeni. Nitko od poštanskih službenika i građana nije stradao. Moralni učinak akcije je bio golem.

Glavna TT centrala u Zagrebu nakon eksplozije:



Tjeralica ustaškog redarstva za počiniteljima diverzije:



Odmah po obavljenom zadatku, ujutro 14. rujna, Vilim Galjer, Slavko Markon i Josip Čuljat otputovali su vlakom u Karlovac odakle su prebačeni u partizane, dok je Nada Galjer prebačena naknadno. Markon, Čuljat i Nada Galjer preživjeli su rat, dok je Vilim Galjer poginuo 4. ožujka 1942. kao komandir čete 3. bataljona 2. kordunaškog partizanskog odreda kod sela Šturlić nedaleko Slunja. Godine 1953. proglašen je narodnim herojem.
Dan 14. rujna slavio se do 1990. godine kao Dan PTT radnika Jugoslavije.
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   18.09.16 1:55

U pomorskoj bitci kod Makarske, tadašnjoj luci Mokron, koja se dogodila 18. rujna 887., neretvansko (ili neretljansko) brodovlje nanijelo je težak poraz mletačkog floti, a u njoj je poginuo i sam mletački dužd.
Bitku, nazvanu Mucules, opisao je mletački ljetopisac Ivan Đakon (umro nakon 1018.) u Venetskoj kronici (Chronicum Venetum).
Mletačka Republika željela je zavladati cijelom istočnom jadranskom obalom što im je bilo onemogućeno učestalim napadima brodova kneza Domagoja (vladao od 846. do 876. na području kneževine Primorska Hrvatska) koji je zbog toga kod Mlečana stekao naziv 'najgori knez slavinski'. Krajem 9. stoljeća isto im se događalo s pomorcima i gusarima iz područja Neretvanske kneževine (Arenta, Neretvanija ili Paganija) koja je obuhvaćala područje između Cetine i Neretve s jezgrom u nepristupačnoj delti Neretve i obližnjim otocima Mljetom, Korčulom, Bračem i Hvarom.
U takvoj situaciji novoizabrani mletački dužd Pietro I. Candiano (Petar I. Kandijan, 842.-887.) krenuo je u kaznenu ekspediciju s 12 brodova. Došavši do Biokova, iskrcao se kod današnje Makarske i napao Neretvane. Mletačka vojska ih je natjerala u bijeg, mnogi su pobijeni, a pet neretvanskih brodova je uništeno sjekirama. No, ubrzo su se reorganizirali te krenuli u snažan protuudar u kojem su u potpunosti razbili mletačke snage na kopnu i moru, a u okršaju je ubijen i dužd Pietro I. Candiano.
Njegovo je tijelo ostalo u rukama branitelja, tako da ga je venecijanski tribun Andrija morao ukrasti kako bi ga pokopao u atriju crkve u mjestu Grado (slo. Gradež) u današnjoj talijanskoj pokrajini Gorizia. Iz kronike Ivana Đakona jasno je da su Mlečani otada knezu Branimiru (vladao od 879. do 892.) i Neretvanima plaćali danak (tzv. tributum pacis) za plovidbu Jadranom i takvo se stanje održalo do početka 11. stoljeća.
Gotovo cijelo stoljeće Mlečani su pokušavali pokoriti Neretvane, ali im to nikako nije uspijevalo. Po tko zna koji put su pretrpjeli teške poraze u pokušaju osvajanja 948. g. pod vodstvom dužda Petra III. Kandijana (unuk gore navedenog), a uspjeli su oteti otoke Hvar i Korčulu 996. g. pod vodstvom dužda Pietra II. Orseola (Petar II. Orseolo, 991 -1009.). Mlečani su ovladali Dalmacijom tek u 15. stoljeću, dok su tradiciju uspješnog odupiranja nastavili senjski uskoci. Mletačka vladavina na dalmatinskom području trajala je do 1797., a pretenzije na istočnu jadransku obalu kasnije je nastavila Italija. U spomen na ovu pobjedu 887. godine, 18. rujna se obilježava kao Dan HRM. Također se u čast neretvanskih gusara svake godine održava i sportsko natjecanje u utrci lađa, Maraton lađa, od Metkovića do Ploča u tradicijskim autohtonim plovilima.



Bitka kod Makarske 887., rad Fedora Mažuranića (1920.-2010.)




Neretvanska ratna lađa

Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   19.09.16 3:28

18. rujna 53. rodio se rimski car Trajan za čijeg je vladanja Rimsko Carstvo doseglo najveći opseg u svojoj povijesti.
Prostiralo se od Velike Britanije do Perzijskog zaljeva, te od Sjeverne Afrike do Kaspijskog mora. Rođeno ime cara Trajana bilo je Marko Ulpije Trajan (lat. Marcus Ulpius Traianus).
Rođen je na području današnje Španjolske, u gradu Italici u tadašnjoj rimskoj provinciji zvanoj Hispania Baetica. Zbog mjesta rođenja ponekad ga se naziva prvim provincijskim carem Rimskog Carstva.
Na prijestolju je naslijedio svog poočima Nervu i vladao je od 98. do svoje smrti 117. godine. Vlast je temeljio je na vojnoj sili i osiguranju granica, osobito istočnih. U brojnim vojnim pohodima zauzeo je Daciju, Nabatejsko Carstvo u Arabiji, Armeniju te Mezopotamiju sve do Perzijskoga zaljeva. Izgradio je kameni most preko Dunava između Turnu Severina i Kladova i put desnom obalom Dunava od Beograda (Singidunum) kroz Đerdap. Njegova daljna osvajanja 116. g. prekinule su židovske pobune u istočnim provincijama carstva ali i bolest. Jedini je Rimljanin koji je bio mrtav u vrijeme održavanja trijumfa povodom njegove pobjede.
Suvremenici su ga slavili kao utemeljitelja zlatnog doba. Za njegova carevanja u Rimu su podignute mnoge građevine (Trajanov forum, vodovod…) i ustanovljene zaklade za siromašne i siročad. Po današnjoj Italiji i u provincijama bili su utemeljeni novi gradovi i kolonije, izgrađene luke, ceste te mostovi. Pravna i ekonomska sigurnost u Rimskom Carstvu omogućile su procvat književnosti, znanosti i umjetnosti.
Trajan je bio popularan i u Senatu u kojem je nakon njegove smrti postala popularna izreka: 'Budi sretniji od Augusta i bolji od Trajana'. Za svog nasljednika odredio je Hadrijana (76.-138.).


Na vrh Go down
alexandar
GENERAL JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ
GENERAL  JNA - Zam(j)enik Načelnika GŠ


Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (I.red) Orden za VZ
Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Broj komentara : 4306
Član od : 2011-06-23
Dob : 53
M(j)esto Loznica , Srbija

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   20.09.16 0:07

U Zapadnoj Srbiji , pravcem , severozapad - jugoistok , prostire se planinska greda , odnosno venac planina Gucevo-Boranja -Jagodnja -Sokolske planine .
Najpogodniju vojnotopografsku tacku venca , cini brdo Mackov kamen (к.925 м) na Jagodnji iznad Krupnja  na nekih 20ak km od Loznice. Jedan go plato koji je oivicen posumljenim i strmim obroncima i liticama , i ima povrsinu od nepunih 500 kvm (0,5 kv km)!
Posle Cerske bitke , austrougarski korpusi prelaze Drinu i u toku septembra i do polovine oktobra 1914.godine odnosno do Kolubarske bitke ,  vodi se Bitka na Drini , bas na ovim planinskim vencima a sa ciljem sto brzeg prodora austrougarske vojske jadarskom ravnicom ka Valjevu i dalje u Srbiju, sto bi cinilo neugodan bocni klin i veliku opasnost za odbranu srpske vojske.
Mackov kamen je imao izuzetan znacaj za obe strane.
Austrougarska je po svaku cenu zelela da ga zadrzi , a srpske jedinice da ga osvoje.Od 19. do 22. septembra je za kotu 925 vodjen izuzetno krvav boj. Razvija se najkrvaviji sukob austrougarske i srpske vojske vodjen u Velikom ratu - Bitka za Mackov kamen . Srpsi gubici su bili oko 12.000  a austrijski oko 18.000 ljudi.
Bitka koja je znana kao "Oficirska bitka", jer je srpska vojska izgubila čak 118 oficira , od toga 5 komadanta pukova, 17 komadanata bataljona, dok je još 176 oficira izbačeno iz stroja.Zadnjeg dana bitke austrougarska vojska je zauzela plato , srpske jedinice su se povukle , i nastavak operacija je uvod u Kolubarsku bitku.
Cesto sam obilazio to mesto.
Plato je brisani prostor a trupe sa jedne do druge ivice platoa su na rastojanju od najvise 500m. U dometu su svih orudje i oruzja. Dotok trupa je moguc samo u manjim grupama i zato je sam plato u nekoliko navrata prelazio iz ruke u ruku , a polozaji su osvajani na juris i na noz. Stravicna ljudska klanica u bukvalnom smislu te reci se odigrala na Mackovom kamenu.
Severno se na kotu 925 naslanja uzvisenje Kosutnja stopa (940m), i na toj kosini je moguce razviti u borbeni poredak najvise 1 bataljon pesadije i to je jedini prostor za neku eventualnu poziciju ili manevar.Nepristupacna i tesko osvojiva i odbranjiva tacka i u isto vreme vrlo bitna vojnotopografska celina cele planinske grede koju sam pomenuo.
Kako narod ovde ume da kaze : " Surdum levo , surdum desno ..."
Posebno tragican je poslednji dan bitke, 22. 09. kada je poginulo 2000 vojnika, 1200 austrougarskih i 800 srpskih, . Izuzetno precizni austrougarski izvori potvrdjuju da su se videla bukvalno 4 poginula vojnika na 1 kv metar prostora!!!
Ovde je u narodu ostao obicaj , da se posle citanja molitve za Slave ispred ikone sveca , domacin okrene i ka Mackovom kamenu i prekrsti se u znak pijeteta srpskim herojima.
Gore vlada neki cudan i neobican mir i tisina. To samo onaj ko ode moze osetiti.
Da li zbog visine i geografije , da li zbog prirode , da li zbog cinjenice da gotovo na svakom delu terena nogom mozete zagrebati zemlju i naci ostatke caura, neispaljene municije , delova opreme........?Da li zbog utiska i pijeteta prema izginulim junacima imate neki poseban osecaj?
Ili zbog tvrdnje koja datira od samog kraja bitke , da se na platou ne cuje poj ptica , sto je tacno.!

Slava junacima bitke za Mackov kamen


Spomen kosturnica

http://www.loznica.rs/OpstinaLoznica-Bitka-na-Ma%C4%8Dkovom-kamenu_202_

_________________
BONA FIDE......
Na vrh Go down
Beka Andjelkovic
Gušter
Gušter


Broj komentara : 17
Član od : 2016-05-10

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   20.09.16 18:49

SLAVA IM I HVALA.... salutiranje salutiranje salutiranje
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   23.09.16 3:35

Roland Garros, po kome se zove poznati teniski turnir, bio je jedan od prvih francuskih pilota. 23. rujna 1913. preletio je Sredozemno more od gradića Fréjus na Azurnoj obali do Bizerte u Tunisu, kao prvi čovjek kome je to uspjelo. Kad je počeo Prvi svjetski rat, priključio se francuskom vojnom zrakoplovstvu. U to doba bilo je pitanje kako pucati iz mitraljeza kroz propeler u vrtnji. Garros je doprinio rješenju tog problema stavivši trokutasti metalni deflektor na propeler na mjesto gdje se njegova putanja siječe s putanjom metka. Meci bi se odbili od tog metala pod blagim kutom, umjesto da oštete propeler ili da se odbiju prema pilotu.
1915. je počeo rušiti njemačke avione. U kratkom roku ih je srušio tri, te je stekao dobar ugled. Garros je bio i prvi čovjek koji je pucanjem kroz propeler oborio avion. 18. travnja 1915., srušen je i odvučen na njemački dio ratišta. Iz zarobljeništva je uspio pobjeći tek nakon tri godine. Čim je pobjegao, prijavio se u francusku vojsku još jednom. No, 25. listopada 1918., opet je srušen pored gradića Vouizers, u Ardenima, ovaj put s tragičnim posljedicama, samo mjesec dana prije kraja Prvog svjetskog rata.
Bio je strastveni amaterski igrač tenisa, pa je teniski stadion u Parizu nakon njegove smrti prozvan po njemu. Danas se po tom stadionu zove i francuski Grand Slam turnir (French Open). Iako se često bavio sportom, pa je zabilježeno da je bio i prvak Francuske u biciklizmu 1906., tenis je igrao samo rekreativno, i nikad nije nastupio na niti jednom turniru za profesionalce.



Roland Garros se smatra jednim od prvih borbenih pilota na svijetu. 1915. je predstavio revolucionarni način rušenja protivnika postaviviši automatsku pušku na prednji, a ne bočni dio aviona.

Na vrh Go down
Stanko1
Vodnik I klase
Vodnik I klase


Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 501
Član od : 2013-02-24
Dob : 67
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Yesterday at 8:46

@Max Blitz (citat):
18. rujna 53. rodio se rimski car Trajan za čijeg je vladanja Rimsko Carstvo doseglo najveći opseg u svojoj povijesti.
Trajanova ploča (Tabula Traiana) u Đerdapu:

Na vrh Go down
Zoran I
Džomba
Džomba


Broj komentara : 189
Član od : 2015-01-02
M(j)esto Izola

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Today at 0:05

INFORMBIRO

Na današnji dal leta 1947 je bil ustanovljen Informbiro z namenom, da rešuje medsebojna vprašanja komunističnih strank, da enotno nastopa v svetu v imenu komunizma in da obvešča javnost o stanju Komunističnih partij, zlasti v načelnih zadevah. Organizacija je bila pod neposrednim vodstvom Stalina. Stalin je 28.junija 1948 v posebni resoluciji obtožil Komunistično partijo Jugoslavije (KPJ) za oddaljevanje od marksistične in leninistične ideologije, ter sovražen odnos do Sovjetske zveze (ZSSR) in jo izključili iz te organizacije.

Resničen razlog za spopad je bil spor med Stalinom in Titom, ker je slednji po po drugi svetovni vojni želel večjo stopnjo samostojnega odločanja v jugoslovanski politiki. Tito je v spor s Stalinom prišel predvsem zaradi prizadevanj, da bi pod svojim vodstvom združil veliko balkansko federacijo vključno z Bolgarijo in Albanijo, kar pa sta poleg Stalina zavračali tudi bolgarska in albanska komunistična partija. Ko Tito kljub zahtevam Stalina ni želel odreči vojaške podpore partizanom na severu Grčije, ki so po koncu druge svetovne vojne skušali v državi prevzeti oblast, je prišlo do odkritega spora med Jugoslavijo in Sovjetsko zvezo. Stalin se je zavzemal, da bi lahko imel le on nadzor nad grškimi komunisti. Ker so nekateri jugoslovanski komunisti podprli Stalina, je jugoslovanska oblast začela izvajati aretacije in likvidacije tako imenovanih Informbirojevcev.
Leta 1949 je Tito ustanovil  Goli otok, koncentracijsko taborišče za tiste, ki so ali naj bi podpirali Stalina. Spor med Sovjetsko zvezo in Jugoslavijo se je končal po Stalinovi smrti, uradno pa leta 1955 podpisom beograjske deklaracije oz. s srečanjem Tita in Hruščova, novega ruskega generalnega sekretarja Komunistične partije Sovjetske zveze.
V času informbiroja so v SFRJ izključili iz KPJ okoli 60.000 članov, medtem ko so 16.312 ljudi poslali v razna taborišča (Goli otok, Grgur,...).

http://sourcebooks.fordham.edu/halsall/mod/1948cominform-yugo1.html
http://www.rtvslo.si/blog/hervard/resolucija-informbiroja/87888/
http://www.sistory.si/SISTORY:ID:1946
https://share.upr.si/fhs/PUBLIC/magistrske/Krebelj-Jana.pdf
http://www.mladina.si/152939/slavica-bratus-zaradi-nedolzne-kritike-si-lahko-postal-stalinov-privrzenec-in-narodni-sovraz/


                  Aleksander Rankovič, Josip Broz Tito in Milovan Đilas med vojno





            Aleksander Ranković, Josip Broz Tito, Milovan Đilas in Edvard Kardelj leta 1953


                                                                   Goli otok


                     Nikita Hruščov v sproščenem vzdušju na obisku pri Josipu Brozu Titu


                                                         Josip Broz Tito in Nikita Hruščov leta 1953 v Kopru




Zoran I: komentar modifikovan dana: 27.09.16 8:58; prepravljeno ukupno 4 puta
Na vrh Go down
Max Blitz
KONTRA ADMIRAL
KONTRA ADMIRAL


Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima Orden za VZ
Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Jubilarna Medalja "Prva Petol(j)etka Prva Petol(j)etka
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 17807
Član od : 2012-10-30
Dob : 48
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Today at 2:49

Austrougarski pomorski časnik, kasnije kontraadmiral Janko pl. Vuković Podkapelski rodio se 27. rujna 1871. u Jezeranama u Lici, u okružju stare plemičke obitelji.
Plemićki naslov i oznaku grba Vukovići Podkapelski dobili su još u tijeku Tridesetogodišnjeg rata, 1646. od tadašnjeg vladara Ferdinanda III. U Rijeci je završio vojnopomorsku akademiju, a kao kadet na korveti 'Fažana' oplovio je sva svjetska mora. Na početku Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik 1. diviziona razarača (zapovjedni brod SMS 'Csepel'), a 1915. unaprijeđen je u čin kapetana bojnoga broda i imenovan zapovjednikom bojnog broda klase Habsburg SMS 'Babenberg', te potom krstarice SMS 'Admiral Spaun'.
U Prvom svjetskom ratu odlikovan je za zasluge kod potapanja talijanskog razarača 'Turbine'. Sudjelovao je u bitci kod Palagruže u kojoj su potopljena tri broda iz združene englesko-francuske flote te zauzimanju Palagruže koju su okupirali Talijani. Kruna austrougarske mornaričke karijere za Janka Vukovića je 11. ožujka 1918. kada je postavljen za zapovjednika bojnog broda SMS 'Viribus Unitis' (prijevod imena s latinskog je: Zajedničkim snagama), admiralskog i zapovjednog broda cjelokupne austrougarske mornarice. Zapovijedao je tijekom priprema prepadne operacije na Otrantski baraž pri čemu mu je dodijeljeno odličje Željezne krune.
Vrhovno zapovjedništvo austrougarske vojske prihvatilo je 29. listopada 1918. uvjete primirja sa savezničkim državama. Istoga dana je u Zagrebu, Hrvatski sabor proglasio stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a sljedećeg dana u Beču, car Karlo I. potpisao je odluku kojom se 31. listopada austrougarska ratna mornarica, sve utvrde i luke trebaju predati Narodnom vijeću SHS u Zagrebu.
Narodno vijeće Države SHS imenovalo je Vukovića Podkapelskog kontraadmiralom i zapovjednikom flote. Nakon što je 31. listopada 1918. car Karlo I. predao flotu Vijeću Države SHS, na svečanosti u Puli je istog dana dotadašnji zapovjednik admiral Miklós Horthy izvršio primopredaju na bojnom brodu SMS 'Viribus Unitis'. Spuštena je austrougarska zastava, a na jarbol 'Viribusa' podignuta je hrvatska trobojnica. Poslije primopredaje Horthy je zajedno s mornarima i časnicima Nijemcima i Mađarima otputovao vlakom u Mađarsku. Iako je upućena nota Antanti da je Narodno vijeće SHS preuzelo mornaricu i da nije u ratu sa silama Antante, iste noći 'Viribus Unitis' su potopili talijanski diverzanti, a uskoro je Antanta preuzela svo brodovlje kao ratni plijen. Na brodu su poginuli admiral Vuković Podkapelski, koji nije htio napustiti komandni most broda, i oko 300 mornara i časnika. Taj tragičan događaj i Vukovićeva smrt tema su dvaju romana - 'Admiralski stijeg' Ivana Katušića (1986.) i 'Admiral za vječnost' Stjepana Vukušića (2003.).



Na lakoj krstarici SMS 'Admiral Spaun', u mornaričkim uniformama: car Karlo I., komandant flote admiral Maksimilijan Njegovan i sasvim desno zapovjednik krstarice kapetan bojnog broda Janko pl. Vuković Podkapelski. Luka Pula, 27.10.1917.




SMS 'Viribus Unitis' potopljen je od strane talijanskih diverzanata 1. studenog 1918. u pulskoj luci

Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Today at 8:59

Na vrh Go down
 
KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 16/16Idi na stranicu : Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16
 Similar topics
-
» KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
» Najbolji košarkaš među oficirima ili najbolji oficir među košarkašima
» Na današnji dan
» Sjećate li se džombometra?

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: