FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeRegistracijaLogin
"Sad kad razmišljam o JNA, mislim da najveći benefit te službe nije ležao u tome da se mladost obuči za oružani sukob, već u ovome čemu danas forum služi – da se ljudi iz raznih krajeva, koji dolaze iz drugačijih kultura, upoznaju, druže, uče jedni od drugih, da se sprijatelje i na taj način prihvate različitost". član: Zoran108

Share | 
 

 KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan

Go down 
Idi na stranicu : Previous  1 ... 13 ... 22, 23, 24
AutorPoruka
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 726
REPUTACIJA : 74
Član od : 2013-02-24
Dob : 68
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   08.06.18 4:13

Operacija Juno i uništenje nosača aviona HMS Glorious 8. lipnja/juna 1940.

Ratne operacije na bojištu u Francuskoj već su bile pri kraju dok su se na sjeveru Europe, u Norveškoj, još vodile borbe za luku Narvik. Trupe njemačke 3. brdske divizije (3 Gebirgs-Division) generala Dietla bile su istjerane iz grada od britansko-francuskih jedinica i primorane na povlačenje u brda prema švedskoj granici. Tada se zbila još jedna od pomalo zaboravljenih epizoda pomorskog rata na Atlantiku.
Da bi pomogla teško pritisnutim kopnenim trupama u Narviku njemačka Kriegsmarine je pokrenula pomorsku operaciju pod imenom Juno, s namjerom da bombardira savezničko uporište Harstad kod Narvika. U eskadri su bili bojni brodovi Gneisenau i Scharnhorst, teška krstarica Admiral Hipper i razarači Karl Galster, Hans Lody, Erich Steinbrinck i Hermann Schoemann. Eskadru je vodio osobno zapovjednik operativne flote (flottenchef) admiral Wilhelm Marschall na Gneisenau.

Admiral Wilhelm Marschall:



Bojni brod Gneisenau:



Nakon uzimanja goriva kod otoka Jan Mayen operacija je otkazana jer su se Britanci i Francuzi već povlačili iz Norveške, stoga je admiral Marschall odlučio potražiti i potopiti savezničke transportne brodove. Jedan za drugim otkriveni su i potopljeni transportni brod Orama, tanker Oil Pioneer i pomoćni minolovac Juniper, nakon čega je Marchall poslao krstaricu Admiral Hipper i razarače u Trondheim.
Noću 7. na 8. lipnja 1940. iz Norveške je isplovio britanski konvoj s evakuiranim trupama. Među brodovima je bio i nosač aviona HMS Glorious, koji je preuzeo 10 lovačkih aviona RAF-a Gloster Gladiator i 10 Hawker Hurricane kako ne bi pali u ruke Nijemcima. Na nosaču se još nalazilo 9 lovaca Sea Gladiator i 5 torpednih aviona Swordfish mornaričkog zrakoplovstva. Zapovjednik Gloriousa bio je kapetan bojnog broda (captain) Guy D'Oyly-Hughes, inače specijalist za podmornice i s vrlo malo iskustva na nosaču aviona.
Kapetan D'Oyly-Hughes je zatražio i dobio dopuštenje da plovi samostalno punom brzinom, neovisno o konvoju, jer mu se žurilo u Scapa Flow. Navodno je razlog žurbi bilo stavljanje pred vojni sud zrakoplovnog potpukovnika (commander) Heatha jer je odbio izvršiti zapovijed za zračni napad na neki kopneni cilj. U pratnju nosača stavljeni su razarači HMS Acasta i HMS Ardent.

Nosač aviona HMS Glorious:



Razarač HMS Acasta:



Kapetan D'Oyly-Hughes počinio je nekoliko fatalnih propusta - nije uputio ni jedan avion u zračnu patrolu, ni jedan avion nije bio spreman na palubi već su svi bili uskladišteni u hangare, pa čak nije organizirao ni vizualno promatranje iz najvišeg položaja na jarbolu. Time je izgubljena svaka mogućnost da potencijalna opasnost bude otkrivena na vrijeme. A opasnost se približavala i to golema - bojni brodovi Gneisenau i Scharnhorst.
Na udaljenosti 170 nm zapadno od Harstada Nijemci su primijetili lagani plijen i Scharnhorst je otvorio paljbu u 16:32 h. Druga salva sa Scharnhorsta, ispaljena u 16:38 h sa udaljenosti od 24.000 m, pogodila je Glorious i onemogućila bilo kakvo polijetanje aviona. Odmah nakon toga je Gneisenau pogodio zapovjedni most. Ono što se dalje zbivalo nije bila pomorska bitka nego vježba u artiljerijskom gađanju na pokretne ciljeve.
Ipak ta vježba nije prošla bez otpora Britanaca. Razarači Acasta i Ardent položili su dimnu zavjesu, a onda su se uputili u napad na njemačke bojne brodove - vrlo smion čin jer njihovi topovi kalibra 120 mm nisu mogli ni doseći Nijemce. Razarači su se uspjeli dovoljno približiti da lansiraju torpeda, od kojih je jedan sa Acaste u 17:39 h pogodio Scharnhorst i prouzročio prodor 2.500 tona vode. Ali je rezultat ovog sukoba, bolje rečeno egzekucije, bio unaprijed odlučen. Ardent je potonuo u 17:25 h, Glorious u 18:10 h i Acasta u 18:20 h.
U moru je ostalo oko 900 članova posada, koje su Nijemci prepustili sudbini. Na kraju su Norvežani spasili 45 preživjelih, od kojih po jednog sa Acaste i jednog sa Ardenta. Poginulo je ukupno 1.519 mornara, oficira i avijatičara.

Potonuće nosača Glorious:



U kratkotrajnoj njemačkoj pomorskoj operaciji Britanci su izgubili nosač aviona Glorious, 2 razarača, transportni brod za trupe, tanker i pomoćni minolovac. Poginulo je ukupno 1.612 članova posada, a s nosačem su otišla na dno i 34 aviona. Nijemci su pak imali 48 poginulih od torpednog pogotka na bojnom brodu Scharnhorst. Istraga britanskog Admiraliteta utvrdila je da je glavni krivac za katastrofu Gloriousa, Acaste i Ardenta kapetan D'Oyly-Hughes, jer je počinio niz nedopustivih propusta. 
Unatoč postignutom uspjehu ni admiral Marschall se nije dobro proveo. Smijenjen je s položaja jer je prekršio izričitu zabranu da se upušta u borbu s britanskom flotom.  Novi flottenchef je postao admiral Günther Lütjens, dok je Marschall dočekao kraj rata kao zapovjednik Marineoberkommando West.
Dokumenti o gubitku Gloriousa proglašeni su vrhunskom tajnom i klasificirani na rok od 100 godina, ali su nedavno proglašeni otvorenim za povijesna istraživanja.
Na vrh Go down
Sloba1
Podporučnik
Podporučnik
avatar

Medalja za Vojne Zasluge Medalja za VZ
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 1535
REPUTACIJA : 29
Član od : 2014-12-21
Dob : 54
M(j)esto Petrovaradin

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   09.06.18 20:04

1600 људи изгубило живот... Ко зна како је прошао касније тај британски заповедник, а још занимљивије да је и победник кажњен од својих?
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 726
REPUTACIJA : 74
Član od : 2013-02-24
Dob : 68
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   10.06.18 12:39

Kapetan D'Oyly-Hughes nije imao nikakvih problema s istragom Admiraliteta i nije snosio nikakve posljedice, iz jednostavnog razloga - bio je mrtav (potonuo je zajedno s brodom). Jedino mu ime nije zabilježeno najslavnije u povijesti britanske mornarice, ali je njemu ionako već bilo svejedno.
Admiral Marschall je imao striktnu zapovjed iz vrha Kriegsmarine da se ne upušta u borbu i ne riskira dva najveća i najdragocjenija broda njemačke flote, a kada se zapovjed prekrši snose se posljedice. Tim prije jer je bojni brod Scharnhorst zbog oštećenja bio izbačen iz flote na određeno vremensko razdoblje.
I admiral Lütjens na Bismarcku imao je naredbu da izbjegava borbu s protivničkim ratnim brodovima jer mu je prvi zadatak bio uništavanje britanskih konvoja. Zbog toga nije izdao zapovjed da se odgovori na paljbu u Danskom prolazu. Otvaranje paljbe naredio je na svoju ruku Bismarckov zapovjednik kapetan Lindemann.
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 726
REPUTACIJA : 74
Član od : 2013-02-24
Dob : 68
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   13.06.18 7:15

Jedna od najpoznatijih borbenih akcija Tigera - Villers Bocage 13. lipnja/juna 1944.

U iskrcavanju u Normandiji jedan od glavnih ciljeva koje je su Saveznici planirali zauzeti do večeri dana D 6. lipnja bio je Caen, stari normanski grad i prijestolnica pokrajine Calvados, te obližnji aerodrom Carpiquet. Iza Caena se prostiru ravnice sve do rijeke Seine - područje idealno za oklopne jedinice. Umjesto 6. lipnja Britanci će ući u gomilu ruševina koje su nekada bile grad Caen tek 8. srpnja - 32 dana nakon planiranog datuma. Razlog je bio u tome što je cilj bio planiran nerealno. Prilaze Caenu je odmah po savezničkom iskrcavanju blokirala njemačka 21. oklopna divizija, a ubrzo su se obrani šire zone oko grada pridružile oklopna divizija Panzer-Lehr i 12. SS oklopna divizija Hitlerjugend. Nijemci su bili posebno osjetljivi na zonu Caena zbog opasnosti od prodora savezničkih jedinica preko ravnog zemljišta do Seine. Smatrali su da je to smjer glavnog savezničkog udara i stoga su ovdje koncentrirali glavninu oklopnih jedinica.
Sve do savezničkog proboja iz mostobrana tj. do prvih dana kolovoza u širem području Caena su vođene najžešće bitke oklopnih snaga u vrijeme borbi za normandijski mostobran. U području Caena Britanci su izveli čak 8 operacija pod kodnim nazivima Perch, Martlet, Epsom, Windsor, Charnwood, Jupiter, Atlantic i Goodwood - sve s ograničenim uspjehom ili bez uspjeha, uz velike gubitke. Tokom operacije Perch zbila se i jedna od čuvenih epizoda tenkovskih borbi Drugog svjetskog rata - bitka za Villers Bocage.
Nakon što je američka 1. divizija odbacila dijelove njemačke 352. divizije u njemačkoj fronti stvorena je pukotina kod Caumonta. To su odmah iskoristili Britanci čija je 7. oklopna divizija ujutro 13. lipnja zauzela selo Villers Bocage. Britanci su se nadali da će obilaznim manevrom primorati diviziju Panzer-Lehr na povlačenje, međutim su se prevarili.

Otvor kod Caumonta i britanski prodor u Villers Bocage:



Čelo britanske kolone izašlo je iz sela i kretalo se glavnom cestom prema istoku. Na brežuljku iznad ceste nalazilo se nekoliko maskiranih tenkova PzKw VI Tiger iz sastava 101. SS bataljona teških tenkova (Schwere SS-Panzer-Abteilung 101) kojima je zapovijedao obersturmfürer Michael Wittmann, jedan od najvećih njemačkih tenkovskih asova. Wittmann je donio odluku u trenutku i izveo jednu od najpoznatijih borbenih akcija tenkova Tiger u ratu.

Obersturmfürer Michael Wittmann:



Nije bilo vremena za prikupljanje ostalih Tigera i Wittmann je svojim tenkom krenuo lokalnim putem koji je išao usporedno s glavnom cestom. Tada je otvorio paljbu i uništavao jedno britansko oklopno vozilo za drugim. Nakon što je izbio na glavnu cestu Wittmann se uputio u Viller Bocage uništavajući usput britanske tenkove, oklopne transportere i motorna vozila. U selu je napokon zaustavljen i njegov Tiger onesposobljen, pa se uputio pješice u štab divizije Panzer-Lehr kako bi zatražio pojačanje. U međuvremenu su ostali tenkovi Tiger ušli u selo i nastavili uništavati britanska vozila, te su ponovo zauzeli Villers Bocage.
U bici je ukupno uništeno 23 do 27 britanskih tenkova, uz gubitak 8-15 njemačkih. Od toga je Schwere SS-Panzer-Abteilung 101 uništio 13-14 tenkova, 2 PT topa i 13-15 oklopnih transportera, od čega se većina pripisuje Wittmannovom Tigeru. Najteže gubitke pretrpjele su britanska 22. oklopna brigada i brigada 4th County of London Yeomanry.

Uništena britanska kolona kod Villers Bocagea:



Villers Bocage je konačno oslobođen tek 4. kolovoza 1944.
Na vrh Go down
Stanko1
Stariji vodnik I klase
Stariji vodnik I klase
avatar

Jubilarna Medalja 7 g. Jubilarna Medalja 7 g.
Prim(j)eran Vojnik Značka PV
Broj komentara : 726
REPUTACIJA : 74
Član od : 2013-02-24
Dob : 68
M(j)esto Zagreb

KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   Yesterday at 7:06

Bitka u Filipinskom moru 1944. - Great Marianas Turkey Shoot 19. i 20. lipnja 1944.

Japanska pomorska doktrina počivala je još od Rusko-japanskog rata na ideji odlučujuće bitke (Kantai Kessen), gdje bi se u jednom sudaru glavnih flotnih snaga riješio ishod rata. Tu ideju forsirao je i admiral Yamamoto, a nakon njegove smrti u travnju 1943. i njegov nasljednik admiral Mineichi Koga. On je predviđao odlučujuću bitku u proljeće 1944. godine, ali je nije dočekao jer je 31. ožujka iste godine poginuo u zrakoplovnoj nesreći.
Novi zapovjednik Kombinirane flote (Rengo Kantai) admiral Soemu Toyoda smatrao je da se Amerikancima može zadati tako snažan udarac da se njihovo javno mnijenje zasiti rata, a time i stvore uvjeti za pregovore u kojima bi Japan zadržao osvojena područja u Aziji i na Pacifiku.

Admiral Soemu Toyoda:



Problem je bio u tome što su japanske snage - naročito u nosačima aviona i mornaričkom zrakoplovstvu - bile značajno oslabljene gubicima u Koraljnom moru, kod Midwaya i kod Guadalcanala. Stoga ratna mornarica Japana nije intervenirala pri američkom osvajanju Gilbertovih i Marshallovih otoka.

Obostrani planovi i snage

Prilika za odlučujuću bitku ukazala se u lipnju 1944. prilikom američkog napada na Marijanske otoke. Japanci su bili svjesni da su slabiji u općem odnosu pomorskih snaga, ali su se uzdali u pomoć zrakoplovstva sa kopnenih aerodroma.
U međuvremenu je došla do izražaja golema industrijska i tehnološka moć USA. U Pacifičku flotu su stigli novi nosači aviona klasa Essex i Independence, bojni brodovi klasa Iowa i South Dakota, te veliki broj krstarica, razarača i drugih ratnih i pomoćnih brodova. Naročito impresivni bili su nosači klase Essex istisnine 30.000 tona, brzine 33 čvora i kapaciteta 90-100 aviona. Također su u mornaričko zrakoplovstvo uvedeni novi lovci Grumman F-6F Hellcat i bombarderi za obrušavanje Curtiss SB2C Helldiver.

Nosač aviona USS Essex:



Grumman F-6F Hellcat:



Curtiss SB2C Helldiver:



Nakon razbijanja japanske vanjske obrambene linije zauzimanjem Gilbertovih i Marshallovih otoka Japanci su očekivali idući američki napad na Karoline i na otočje Palau. Stoga su na Marijanima držali samo pedesetak aviona. Početak intenzivnog bombardiranja otoka Saipan sa mora i iz zraka 12. lipnja dao je naslutiti da su idući cilj Marijanski otoci, a američko iskrcavanje na Saipan 15. lipnja potvrdilo je tu sumnju. Admiral Toyoda zaključio je kako je nastupio čas za Kantai Kessen, odlučujuću bitku s Pacifičkom flotom.
Operaciju zauzimanja Marijanskog otočja izvela je američka 5. flota pod zapovjedništvom admirala Raymonda Spruancea.

Admiral Raymond Spruance:



Udarnu snagu 5. flote činila je 58. operativna eskadra (Task Force 58) pod zapovjedništvom viceadmirala Marca Mitschera. Njezina snaga je bila golema - teški nosači aviona USS Hornet, USS Yorktown, USS Bunker Hill, USS Wasp, USS Enterprise, USS Lexington i USS Essex, laki nosači USS Belleau Wood, USS Bataan, USS Cabot, USS Monterey, USS San Jacinto, USS Princeton, USS Langley i USS Cowpens, bojni brodovi USS Washington, USS North Carolina, USS Indiana, USS Iowa, USS New Jersey, USS South Dakota i USS Alabama, 8 teških i 13 lakih krstarica, 58 razarača i 28 podmornica. Na nosačima je bilo ukrcano 956 aviona.
Japanska flota pod zapovjedništvom viceadmirala Jisabura Ozawe sastojala se od flotnih nosača aviona Taiho, Shokaku, Zuikaku, Junyo i Hiyo, lakih nosača Ryuho, Chitose, Chiyoda i Zuiho, bojnih brodova Yamato, Musashi, Nagato, Kongo i Haruna, 13 teških i 6 lakih krstarica, 27 razarača i 24 podmornice. Glavnina flote sastala se 16. lipnja u zapadnom dijelu Filipinskog mora. Zračnim snagama baziranim na kopnu zapovijedao je viceadmiral Kakuji Kakuta sa otoka Tinian.

Bitka

Japanske glavne snage prva je primijetila podmornica USS Flying Fish 15. lipnja u prolazu San Bernardino. Obaviješten o tome admiral Spruance je zaključio da neizbježno slijedi bitka, stoga je zapovijedio admiralu Mitscheru da se sa svojom Task Force 58 vrati prema jugu - Mitscher je bio sjevernije kako bi spriječio eventualni napad iz smjera Japana - i uplovi u Filipinsko more.
Nešto prije ponoći 18. lipnja Spruance je dobio poruku od admirala Nimitza iz Pearl Harbora da su Japanci prekinuli radio-šutnju i da je izdan nalog za pripravnost zračnim snagama na otoku Guam. Također je japanska flota locirana na oko 355 milja u smjeru zapad-jugozapad od Task Force 58. Admiral Mitscher namjeravao je poslati bojne brodove admirala Willisa Leea u noćni napad, no Lee je - prisjećajući se iskustva iz bitke kod Guadalcanala - zatražio da se od takvog napada odustane jer nije bio siguran u uvježbanost svojih neiskusnih posada za noćnu borbu.
Mitscher je također tražio suglasnost admirala Spruancea da se noću približi japanskoj floti kako bi ujutro izveo zračni napad svim snagama, no Spruance je taj zahtjev odbio. Njegova glavna briga bili su desantni i transportni brodovi, a njhovu zaštitu kao glavni zadatak zapovijedio je i admiral Nimitz. Smatralo se da će glavni japanski udar biti usmjeren na desant, dok su Japanci - suprotno - planirali uništiti američke nosače aviona. Odluka admirala Spruancea bila je povod za kasnije kritike, jer je Japancima pružena mogućnost da udare prvi i to sa sigurne udaljenosti jer su avioni sa njihovih nosača imali veći dolet. Međutim, kasniji događaji potvrdili su da je Spruance ispravno postupio.
Ujutro 19. lipnja Japanci su pokušali izvesti svoj prvi napad avionima sa otoka Guam. Avioni su registrirani radarom i presretnuti od lovaca Hellcat koji su ih gotovo sve srušili. U 10 sati usljedio je prvi od četiri napada avionima sa japanskih nosača. Lovci Hellcat presreli su ovu skupinu i većinu aviona srušili prije nego su uspjeli uopće doći do američke flote. Samo nekoliko aviona uspjelo se probiti do američkih bojnih brodova, pri čemu je USS South Dakota dobio jedan pogodak bombom uz gubitak 50 poginulih i ranjenih članova posade. To je ujedno bio jedini pogodak koji su Japanci uspjeli postići u čitavoj bici.
U 11h 17min radari su registrirali drugi i toga dana najjači napad sa 107 japanskih aviona. Lovci Hellcat presreli su ih na 60 milja od flote i srušili 70 prije nego su uopće stigli do ciljeva. Oni koji su se probili nisu postigli ni jedan pogodak.

Eksplozija bombe u bliskom promašaju uz nosač aviona USS Bunker Hill:



Treći japanski napad sa 47 aviona također nije postigao nikakav učinak, a avioni četvrtog vala dobili su pogrešne koordinate ciljeva pa su se pokušali spustiti na aerodrome na Guamu i Roti radi popune goriva. Lovci Hellcat napali su ih pri spuštanju i srušili 30 od 49 japanskih aviona, dok su ostali nepopravljivo oštećeni. Jedan pilot sa nosača Lexington uzviknuo je po slijetanju rečenicu koja će ući u povijest: - Hell, this is like an old-time turkey shoot (to je bilo kao pucanje na purane u stara vremena).
Tokom dana 19. lipnja Japanci su izgubili 350 aviona
U međuvremenu su djelovale i američke podmornice. U 8h 16min podmornica USS Albacore napala je Ozawin zapovjedni brod, nosač aviona Taiho. Od 6 lansiranih torpeda 4 su promašila cilj, na jednog se obrušio i aktivirao ga jedan japanski avion, dok je šesti pogodio brod. Činilo se da oštećenje nije veliko, međutim zbog vrlo loše kontrole kvarova benzinske pare iz oštećenog reyervoara proširile su se brodom i izazvale seriju katastrofičnih eksplozija od kojih je brod potonuo. Poginulo je 1.650 od 1.751 članova posade i avijatičara.

Nosač aviona Taiho:



Oko podne podmornica USS Cavalla pogodila je s 3 torpeda nosač aviona Shokaku, koji je potonuo uz gubitak 1.263 od 1.833 člana posade.
Admiral Ozawa je bio svjestan golemih gubitaka svojih zračnih snaga - na nosačima je preostalo samo oko 150 aviona - ali je odlučio nastaviti operaciju računajući da u kopnenim bazama ima još na stotine raspoloživih aviona. Nakon potapanja admiralskog broda Taiho prenio je zapovjedni znak na nosač Zuikaku i pripremao je nastavak napada za 21. lipnja.
Amerikanci su pak odlučili uništiti ostatak japanske flote. Problem je bio u tome što nisu znali njen točan položaj. Konačno je iza 15 sati 20. lipnja avion sa nosača Enterprise pronašao japanske brodove na udaljenosti od 275 milja. Unatoč velikoj udaljenosti - u stvarnosti su Japanci bili 60 milja dalje nego se pretpostavljalo - i približavanju mraka Mitcher se odlučio za napad. Slaba japanska lovačka zaštita od 35 aviona Zero nije imala učinka, pa su avioni sa nosača Belleau Wood potopili su torpedima i bombama nosač aviona Hiyo. Također su potopljena dva tankera, dok je šest drugih brodova oštećeno - među njima nosači aviona Zuikaku, Junyo i Chiyoda, te bojni brod Haruna.
Amerikanci su u napadu izgubili samo 12 aviona, dok ih je još 80 izgubljeno u povratku zbog nedostatka goriva ili udesa kod noćnog slijetanja na nosače aviona.
Tokom noći admiral Toyoda zapovijedio je Ozawi da obustavi operaciju i krene u povlačenje. Amerikanci su krenuli u potjeru, no bitka je bila završena.

Bitka u Filipinskom moru, grafički prikaz:



Epilog

Japanci su tražili Kantai Kessen i dobili su je, ali je rezultat bio potpuno suprotan njihovim očekivanjima. Ukupni gubici Japanaca bili su 3 nosača aviona i 550-650 aviona. Na američkoj strani oštećen je bojni brod South Dakota i izgubljena su 123 aviona, uglavnom zbog prisilnog spuštanja u more uslijed nedostatka goriva i udesa kod slijetanja.
Bitka u Filipinskom moru bila je najveći sukob između nosača aviona u povijesti. Japanci su pretrpjeli tako težak poraz da je njihovo zrakoplovstvo na nosačima aviona praktično prestalo postojati. Preostala šačica nosača i mornaričkih aviona pojaviti će se nekoliko mjeseci kasnije u bici kod Leyte, ali ne kao stvarna prijetnja već kao mamac ponuđen za uništenje dok je glavna uloga namijenjena japanskim bojnim brodovima. No to je tema za sebe.
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan   

Na vrh Go down
 
KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
Na vrh 
Stranica 24/24Idi na stranicu : Previous  1 ... 13 ... 22, 23, 24
 Similar topics
-
» KALENDAR - Dogodilo se na današnji dan
» Na današnji dan
» Najbolji košarkaš među oficirima ili najbolji oficir među košarkašima
» Sjećate li se džombometra?

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: VOJNA PLATFORMA :: Vojna Historija / Vojna Povijest / Vojna Istorija-
Idi na: