Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (drugi dio teme)

Nas graničare je izdavala kapa i bluza. Iz daleka se vidjelo da nisi "običan" vojnik.

Samo cepajte DRUGOVI PRZRENCI.
Nema na forumu složnije ekipe,garant.
Nema niko ko Drug Vargas ovoliku kolekciju autentičnih i nezaboravnih fotografija iz Jna uz koje se i mi polako sećamo nekih neverovatnih sitnica i detalja.
MNOGO SMO JAKI.
Živeli

Vargas,i u moje vreme sluzenja svaka jedinica se razlikovala po maskirnim uniformama npr izvidjaci su imali krzno na kragni takodje i vojna policija  dok pesadija , okb,veza,pvo,poz bat,imali smb boju odela ali sve u svemu bilo je bitno biti VOJNIK i samo VOJNIK ,pozdrav drugovi .

Kad sam išao na redovno, na Zagrebačkom željezničkom kolodvoru starije gospođe su komentirale "pogledaj domobrana", a vezano na kapu šiltericu. Još da sam doma išao sa palerinom, mislim da bih bio glavna atrakcija.

Kad smo dobili palerine, mislili smo da je jedna velika glupost nositi palerinu, ali smo se uskoro uvjerili koliko je to koristan dio uniforme, pogotovo kad si na straži za vrijeme snježne mećave. Imala je veliku kapuljaču, zakopčaš je do brade, i kroz otvor za ruke samo gurneš cijev od puške napolje, Niti kisneš, a niti ti zebu ruke. Uglavnom,jako korisna stvar.

Na gornjoj slici se vidi vojnički klub u pozadini?

Ne, to su s lijeve strane naša garaža, a sa desne zgrada do prijavnice, ja čak mislim da je tu bio pritvor.Vojnički klub je na ovoj slici lijevo od mene.Tu sam pored vrata od pp skladišta, pisao sam već da smo jedno vrijeme mi graničari davali pp odjeljenje kad je garnizon bio na terenu.

Da,pritvor je bio pored prijavnice,tu je bila i kancelarija dežurnog oficira...
bio sam dva puta pomoćnik dežurnog oficira,kap.Salibašiću i por.Sretenoviću..

Za vrijeme "mirnog doba", kad se smjelo izlaziti u grad, pored toga što je dežurstvo bilo od strane Garnizona, granični vod je imao i svog dežurnog oficira. Naj opasniji je bio naš poručnik Nešković, za razliku od ostalih, on je znao uzeti vozača Lade Nive i s njom patrolirati po gradu. A znao je svaki kutak Prizrena i okolice. Jednom su se napila 3 naša vezista, dovezao ih je nazad u kasarnu, i ja sam ih morao čuvati. Obično bi stajali na onim kockastim pločama ispred Komande, ili u paviljonu na onoj tamnoj crti u hodniku. To mi je bio naj teži posao od svega. Dao bi mi svog TTjca, i ne mrdaj. Znam da su pili, priroda radi svoje, wc je nekoliko metara od njih, a ja ih ne smijem pustiti na pišanje. Mole me, daj nas pusti, ako ih pustim, Nešković će razjebati mene. Kod njega nije bilo oprosta za takvu grešku. Onda bi ekipa išla paziti da se ne pojavi Nešković, jer znao se i pješke prikrasti nazad u paviljon, "zatvorenici" bi obavili što su trebali, i lakše su mogli čekati svoju sudbinu. Kazna za takve stvari je obično bila nošenje sanduka sa municijom kad bi išli na teren. Obično je to bilo 4 sanduka 7,62, jedan sanduk 7,9 i jedan sanduk mina 60 mm za minobacać. "Grešnici" bi nosili koliko bi izdržali, kad bi Nešković vidio da sustaju, onda bi priskočio ostatak voda, i tako u krug.

Slabo se sećam likova starešina u kasarni,osim naravno svojih...
Imaš li možda sliku Neškovića?

Ova slika je sa karaule Besko, mislim da ju je na forum postavio ili "Besko" ili Dejan Djergović, a ja sam si ju spremio među svoje slike. Ne vjerujem da ga se sjećaš pošto je u granični vod povučen uoči našeg dolaska u Prizren, zbog incidenta sa kuharom.

Isto mjesto, samo malo kasnije.

Ne znam Neškovića..a ne prepoznajem ni starešine sa slike koju je postavio Havana..
Pamtim lica..majora Isaka,puk.Ojdanića,por.''čokolodnog'' i jednog kapetana koji me zaheba
kada sam zbrisao u grad...ali ne znam iz koje čete je bio..

Nešković kao stažo u Bileći 1975. Nisam siguran da li je lijevi ili desni što čući, dosta su si slični.

Još jedna iz Bileće. U gornjem redu označen krugom.