FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA

Sva(t)ko ima pravo na sjećanja - Свако има право на сећања - Vsak ima pravico na spomine - Секој има право на сеќавање - Gjith kush ka të drejt për kujtime - Mindenkinek joga van az emlekeihez
 
HomeRegistracijaLogin
_______________Bile su to dobre i loše godine. Bile su to godine aktivnosti i uspavanosti, godine uvažavanja i nerazum(ij)evanja, godine druženja i ljutnje, odlazaka i dolazaka, nagradjivanja i kažnjavanja, ukora i oprosta, godine radosti i tuge... svega je bilo izuzev: mržnje. Sedam godina postojimo. Branimo pravo na s(j)ećanja! Vaš Forum BPN JNA.

Share | 
 

 Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
Idi na stranicu : Previous  1 ... 12 ... 21, 22, 23  Next
AutorPoruka
sarentica
Gušter
Gušter


Broj komentara : 76
Član od : 2013-12-25
Dob : 46
M(j)esto Bugojno

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   08.10.16 22:48

Taj RUP 12 je imao frekventni opseg od 30 do 69,95 MHz.Postojali su uređaji i za taj opseg ali za vrijeme mog službovanja (maj-decembar 1989) "radilo" se 24 h  u pravilu na frekvecijama od 108 do 500 MHz.Drago mi je da si sjetio tih kamiona (3 komada).Bilo je svega i svašta,sve se snimalo na popularni "UHER" ali ne bih sa ove distance zalazio u detalje.Bilo pa prošlo,još jednom pozdrav druže vargas....
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   09.10.16 13:19

@vargas (citat):
Pratio je on i malo dalje od Prizrena, snimali su oni i razgovore s druge strane granice, tako su snimili i nas graničare kad smo radili gluposti s RUP 12.

Znam kolega Vargas koliki su imali domet snimanja i prisluškivanja, jer su naši dečki iz RIV-a odrađivali vojničke zadatke tako da sam se naslušao svega kao što je naveo kolega Šarentica cheers
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   09.10.16 13:25

@sarentica (citat):
Taj RUP 12 je imao frekventni opseg od 30 do 69,95 MHz.Postojali su uređaji i za taj opseg ali za vrijeme mog službovanja (maj-decembar 1989) "radilo" se 24 h  u pravilu na frekvecijama od 108 do 500 MHz.Drago mi je da si sjetio tih kamiona (3 komada).Bilo je svega i svašta,sve se snimalo na popularni "UHER" ali ne bih sa ove distance zalazio u detalje.Bilo pa prošlo,još jednom pozdrav druže vargas....

Znači promijenili su vam lokaciju jer u moje vrijeme prislušni kamioni RIV-A / 3 kom / smješteni u parku između vešeraja i vojničkog kluba.
Na vrh Go down
sarentica
Gušter
Gušter


Broj komentara : 76
Član od : 2013-12-25
Dob : 46
M(j)esto Bugojno

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   09.10.16 14:50

Ne mogu ti potvrditi jer me sjećanje stvarno izdaje druže slavonski brod gdje su bili smješteni kamioni ali mislim da je to taj park kako si ti naveo.Znam da je bila blizu trpezarija gdje se ručavalo i da smo svaki dan kasnili na obroke zbog primopredaje smjene.Kamione smo samo jednom pomjerili prilikom neke vježebe a ona velika bijela antena koja je bila dominatna u tom okolišu nije nikada sklapana odnosno pomjerana.Uglavnom vojska unutar kruga je znala za te kamione tako da nikad nije niko ni zalutao da nas pita šta smo i ko smo.Jednom prilikom u noćnoj smjeni je zalutao u taj park odnosno u kamion dežurni oficir kap.Slihović.U tom slučaju po upustvima našeh nadređenig gase se uređaji i razgovor se vodi van kamiona odnosno radnog mjesta.Izvjestili smo svoje nadređene i poslije nikad niko ni blizu nije došao da vidi šta i kako se radi.Druže slaovnski brod hvala za lokaciju,pozdrav....
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   09.10.16 15:21

@sarentica (citat):
Ne mogu ti potvrditi jer me sjećanje stvarno izdaje druže slavonski brod gdje su bili smješteni kamioni ali mislim da je to taj park kako si ti naveo.Znam da je bila blizu trpezarija gdje se ručavalo i da smo svaki dan kasnili na obroke zbog primopredaje smjene.Kamione smo samo jednom pomjerili prilikom neke vježebe a ona velika bijela antena koja je bila dominatna u tom okolišu nije nikada sklapana odnosno pomjerana.Uglavnom vojska unutar kruga je znala za te kamione tako da nikad nije niko ni zalutao da nas pita šta smo i ko smo.Jednom prilikom u noćnoj smjeni je zalutao u taj park odnosno u kamion dežurni oficir kap.Slihović.U tom slučaju po upustvima našeh nadređenig gase se uređaji i razgovor se vodi van kamiona odnosno radnog mjesta.Izvjestili smo svoje nadređene i poslije nikad niko ni blizu nije došao da vidi šta i kako se radi.Druže slaovnski brod hvala za lokaciju,pozdrav....

Kolega komentar za pohvalu sve na istome mjestu kao i u moje vrijeme Very Happy
Na vrh Go down
Jasminko
Gušter
Gušter


Broj komentara : 2
Član od : 2016-10-19

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   19.10.16 22:03

@dinosaurus (citat):
tenk Zalazak Djida....iza legendarnog Patrika  cheers
Pozzzzz da mi neko pomogne oko ovog foruma.....
Sluzio sam vojsku u kasarni Ramiz Sadiku
U periodu 1988 do 1989 septembarska klasa
Tenkista na T-55 znaci OKB Prva ceta prvi vid
Gledam ove slike i ne mogu da vjerujem sta osta
 od paviljona gdje sam nekad spavao
Interesuje me ima li iko iz ove generacije tenkista sa se prijavio na ovaj forum....
Da bar nekoga vidim ili bar na ovaj nacin cujem gdje je i kako je 
Pozdrav....
Na vrh Go down
vargas
Mladji Vodnik
Mladji Vodnik


Broj komentara : 358
Član od : 2013-05-29
Dob : 48
M(j)esto Ludbreg

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   20.10.16 21:49

Jasminko, dobro nam došao na Forum, znam jednog desetara tenkistu koji je služio u Prizrenu, iz mojeg je sela, zove se Mikulić Mladen. Za služenja vojnog roka prvo smo se sreli na poligonu Krivolak kada je jedno odjeljenje tenkista iz Prizrena došlo preuzeti "naše" tenkove iz Peći. Kasnije sam došao u prekomandu u Prizren i znali smo se podružiti i popričati, koliko su nam naše ostale obaveze dozvoljavale.
Na vrh Go down
Jasminko
Gušter
Gušter


Broj komentara : 2
Član od : 2016-10-19

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   21.10.16 22:24

E pozdrav hvala na informaciji...ja nisam uspio otici na Krivolak
Valjda zbog vanrednog stanja dole.....bas bi voleo da se javi neko ko je bas bio samnom
I ja sam bio desetar i komandir tenka......
Toliko je bilo desavanja u tom Prizrenu .....
Mi smo cak isli u Skoplje po cijeli bataljon tenkova
Interesantna stvar je sto je jedan vojnik po imenu Aleksandar Milić
Postao filmski reziser u Hrvatskoj ....:to sam procitao na netu....
Na ovaj forum sam slucajno naletio pa ako neko cita i zna nesto o ovoj klasi tenkista
Neka se javi tu sam
Na vrh Go down
mureZE
Desetar
Desetar


Broj komentara : 285
Član od : 2015-05-22
Dob : 45
M(j)esto zenica

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   28.10.16 15:23



Pozdrav
Na vrh Go down
cosmo
Gušter
Gušter


Broj komentara : 2
Član od : 2016-10-31
M(j)esto Zemun

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   31.10.16 19:29

@MikiJovanovic (citat):
Sto se desava sa ekipom Prizrenaca nigde nikog osim mene svakodnevno dezuram na forum  scratch a i granicari bi trebalo da se jave na forum dase odmore reona.POZDRAV DRUGARI bounce bounce

Pozdrav Miki, u zaključanoj temi za Ramiz Sadiku si postavio pitanje u vezi zastavnika Bačak Steva... Bio sam zajedno sa njim na Kordunu (tada je takođe bio zastavnik i dalje), ja sam bio komandir voda MB 120mm čete. On je tad bio u intendantskoj službi. Jako dobar i zabavan čovek, uvek spreman da pomogne. Odlično je igrao odbojku. Znam da mu je adresa u Prizrenu bila ulica Cice Patrnogića (inače je Cica partizanski heroj)... a sad kako se ta ulica sada zove i gde je Stevo -  ko to zna. Voleo bih da mogu da ga nađem. Nisam služio u Prizrenu, ali smo se 1992. u selu Miljuši na Kordunu spojili sa njima preko Zaječarskog korpusa i tada sam ga i upoznao.


Steva je desno na slici. Možda ga se još neko seća.
Na vrh Go down
MikiJovanovic
Razvodnik
Razvodnik


Broj komentara : 208
Član od : 2013-12-01
Dob : 41
M(j)esto jug srbije

KomentarNaslov komentara: ramiz sadiku   31.10.16 20:31

Cosmo pozdrav od ekipe Prizrenaca odlicno znam zastavnika stevu bio dobar covek on je bio vatrogasac kod nas u Prizrenu,a ja sam bio u tehnickoj sluzbi .pozdrav druze.
Na vrh Go down
cosmo
Gušter
Gušter


Broj komentara : 2
Član od : 2016-10-31
M(j)esto Zemun

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   31.10.16 21:41

Šta li je bilo sa njim, voleo bih da saznam, bio je dobar čovek. Takođe, ne znam da li je neko poznavao poručnika Mikičević Vladana na službi u Prizrenu. On mi je bio pretpostavljeni na Kordunu. Poginuo je nažalost na putu između Orahovca i Mališeva 1998. godine, kao kapetan. Poznavao sam dosta "prizrenaca" 90/91. Pozdrav za sve.
Na vrh Go down
MikiJovanovic
Razvodnik
Razvodnik


Broj komentara : 208
Član od : 2013-12-01
Dob : 41
M(j)esto jug srbije

KomentarNaslov komentara: ramiz sadiku   01.11.16 16:51

Cosmo posle raspada SFRJ dosta oficira je doslo iz makedonije u Prizren,a sto se tice stevana stvarno bio legenda od coveka jednom mi je reko j...mi se za sve .Tako da neznam sta se snjim desilo.Dosta je oficira stradalo .POZDRAV
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   06.11.16 18:55

Drugarski pozdrav za kolege Prizrence pratim vas u korak!! salutiranje
Na vrh Go down
Barcic
Gušter
Gušter


Broj komentara : 4
Član od : 2016-11-14

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   15.11.16 14:54

Imali iko 1981/82 generacija  V.P.4445 Prizreni,neka se javi imao bih veliku zelju dase malo podsjetimo tih vojnickih dana
Na vrh Go down
Budvanin
Gušter
Gušter


Broj komentara : 4
Član od : 2016-11-16
Dob : 48
M(j)esto Budva

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   16.11.16 14:51

Pozdrav svima,
Služio sam vojni rok u kasarni u Prizrenu klasa 88/89.
Bio sam nišandžija puškomitraljeza u drugoj pješadijskoj četi, treći vod.
Moje ime je Dragan Grbić.
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   16.11.16 18:42

@Barcic (citat):
Imali iko 1981/82 generacija  V.P.4445 Prizreni,neka se javi imao bih veliku zelju dase malo podsjetimo tih vojnickih dana

Kolega,

imaš na Facebooku " Pronađi drugove iz bivše JNA " čini mi se da sam vidio u podgrupi Prizren.
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   16.11.16 18:44

@Budvanin (citat):
Pozdrav svima,
Služio sam vojni rok u kasarni u Prizrenu klasa 88/89.
Bio sam nišandžija puškomitraljeza u drugoj pješadijskoj četi, treći vod.
Moje ime je Dragan Grbić.

Drugarski pozdrav za kolegu Budvanina od izviđačke čete.
Na vrh Go down
Budvanin
Gušter
Gušter


Broj komentara : 4
Član od : 2016-11-16
Dob : 48
M(j)esto Budva

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   17.11.16 0:12

Pokušavam da se sjetim  nekih stvari ali je vremenska distanca od 
skoro 30 godina ipak učinila svoje. Zaboravio sam skoro sva imena ali
iz jednog posta se prisjetih da mi je kapetan čete bio Vladimir Huzanić
a ja sam ga zvao Guzanić. 
Sjećanje na dane služenja vojnog roka je jedna
jako pomiješana emocija. 
Tada sam mislio, kao i danas, da mi je neko
ukrao godinu dana mladosti, međutim, volio bih kada bi moj sin morao
da služi makar pješadijsku obuku. Ono što je neosporno je da sam u vojsci
očeličio. 
Druga četa pješadijskog bataljona je bila te 88-89 godine, za vrijeme onih demontracija na
KiM ali i prije i poslije toga, raspoređena duž granice sa Albanijom. Svaki od 4 voda je bio
raspoređen na poseban punkt i u stvari je pokrivao područja između karaula. Moj vod je bio
pod šatorima a kasnije u jednoj nezavršenoj kući na krivini zmeđu Dragaša i sela Vranište i
Kukuljane.
Noću smo po čitavu noć mlatili po granici u patrolama koje su pokrivale područje par stotina
metara od granice (da se ne sretnemo sa našim graničarima) pa do 5 kilometara po dubini
teritorije.
Pamtim i zimsko pokretno logorovanje odnosno marš Prizren-Štimlje. Sad gledam na 
Google maps da smo odrali 51 km po asfaltu. Ja sa puškomitraljezom M53, rapom od 6kg,
borbenim rancem, ašovčićem!!!!
To je bilo klasično iživljavanje! Nakon dan i po "odmora" i spavanja pod šatorskim krilima
u gustoj borovoj šumi nadomak Štimlja, na temperaturi od minus 18, smo preko planine 
usiljenim maršom, kroz snijeg visine do 1 metar, izbili na Orahovac.

Spavanje u nekom poljoprivrednom hangaru nikada neću zaboraviti dok sam živ.
Sa tog pokretnog logorovanja smo januara pod uzbunom otišli na gore pomenutu poziciju
kod Dragaša i u kasarnu se vratili juna mjeseca.
Dobro pamtim da kada smo se vratili i otišli u kantinu, da se sva vojska razbježala od nas jer
smo snrdjeli kao stoka a tek tada smo ukapirali da su naše uniforme braon boje od blata, 
prašine i prljavštine.
Dok smo bili na granici, dobili smo popunu rezervistima koji su prosto umirali od straha kada
noću odemo na rejon. Mi smo bili mladi, izuzetno dobro obučeni, kondiciono smo bili sigurno
jači od svakog sportiste iz druge lige.
Palanačku kosu smo bezbroj puta forsirali pod maskama i pod kišom suzavca.
Spremali su nas Boga mi kao da treba da se fajtujemo sa američkim Delta specijacima!

Obuka mi je trajala 12 mjeseci i ne znam nikoga ko je imao toliko dugu obuku. To su kod nas
vodili kao 6 obuke pa 6 doobuke.
Pored svega toga, pamtim dobre drugove ali i dobre oficire (nije ih bilo previše iskreno).
Ne mogu da se sjetim imena komandanta pješadijskog bataljona koji me je puštao na prenoćište
u hotel Teranda (posjeta djevojke-sadašnje žene) čak i kada je bila borbena gotovost prvog
stepena. Kakva ljudina!!!!
Rado bih volio da se čujem ili vidim sa dosta "momaka" a posebno sa Josipom Ćosićem iz
Teslića, mojim kolegom puškomitraljescem. Proveli smo 12 mjeseci zajedno!

Eto raspričah se pa ću ponovo napisati ponešto ako se sjetim.
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   19.11.16 18:03

Prizrenci,

krenulo postrojavanje za spuštanje zastave i pripreme za večeru a vas nigdje. Stigle nove mlade snage mislim sada će raspaliti po forumu a dečki već umorni. Čekamo neku novu fotografiju dosta dugo. Kolega Budvanin opali jedan selfi iz kasarne pa s njime na forum.
Na vrh Go down
slavonski brod
Podporučnik
Podporučnik


Prim(j)eran Vojnik znacka PV
Broj komentara : 1033
Član od : 2014-08-31
Dob : 49
M(j)esto Slavonski Brod

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   19.11.16 18:18

@Budvanin (citat):
Pokušavam da se sjetim  nekih stvari ali je vremenska distanca od 
skoro 30 godina ipak učinila svoje. Zaboravio sam skoro sva imena ali
iz jednog posta se prisjetih da mi je kapetan čete bio Vladimir Huzanić
a ja sam ga zvao Guzanić. 
Sjećanje na dane služenja vojnog roka je jedna
jako pomiješana emocija. 
Tada sam mislio, kao i danas, da mi je neko
ukrao godinu dana mladosti, međutim, volio bih kada bi moj sin morao
da služi makar pješadijsku obuku. Ono što je neosporno je da sam u vojsci
očeličio. 
Druga četa pješadijskog bataljona je bila te 88-89 godine, za vrijeme onih demontracija na
KiM ali i prije i poslije toga, raspoređena duž granice sa Albanijom. Svaki od 4 voda je bio
raspoređen na poseban punkt i u stvari je pokrivao područja između karaula. Moj vod je bio
pod šatorima a kasnije u jednoj nezavršenoj kući na krivini zmeđu Dragaša i sela Vranište i
Kukuljane.
Noću smo po čitavu noć mlatili po granici u patrolama koje su pokrivale područje par stotina
metara od granice (da se ne sretnemo sa našim graničarima) pa do 5 kilometara po dubini
teritorije.
Pamtim i zimsko pokretno logorovanje odnosno marš Prizren-Štimlje. Sad gledam na 
Google maps da smo odrali 51 km po asfaltu. Ja sa puškomitraljezom M53, rapom od 6kg,
borbenim rancem, ašovčićem!!!!
To je bilo klasično iživljavanje! Nakon dan i po "odmora" i spavanja pod šatorskim krilima
u gustoj borovoj šumi nadomak Štimlja, na temperaturi od minus 18, smo preko planine 
usiljenim maršom, kroz snijeg visine do 1 metar, izbili na Orahovac.

Spavanje u nekom poljoprivrednom hangaru nikada neću zaboraviti dok sam živ.
Sa tog pokretnog logorovanja smo januara pod uzbunom otišli na gore pomenutu poziciju
kod Dragaša i u kasarnu se vratili juna mjeseca.
Dobro pamtim da kada smo se vratili i otišli u kantinu, da se sva vojska razbježala od nas jer
smo snrdjeli kao stoka a tek tada smo ukapirali da su naše uniforme braon boje od blata, 
prašine i prljavštine.
Dok smo bili na granici, dobili smo popunu rezervistima koji su prosto umirali od straha kada
noću odemo na rejon. Mi smo bili mladi, izuzetno dobro obučeni, kondiciono smo bili sigurno
jači od svakog sportiste iz druge lige.
Palanačku kosu smo bezbroj puta forsirali pod maskama i pod kišom suzavca.
Spremali su nas Boga mi kao da treba da se fajtujemo sa američkim Delta specijacima!

Obuka mi je trajala 12 mjeseci i ne znam nikoga ko je imao toliko dugu obuku. To su kod nas
vodili kao 6 obuke pa 6 doobuke.
Pored svega toga, pamtim dobre drugove ali i dobre oficire (nije ih bilo previše iskreno).
Ne mogu da se sjetim imena komandanta pješadijskog bataljona koji me je puštao na prenoćište
u hotel Teranda (posjeta djevojke-sadašnje žene) čak i kada je bila borbena gotovost prvog
stepena. Kakva ljudina!!!!
Rado bih volio da se čujem ili vidim sa dosta "momaka" a posebno sa Josipom Ćosićem iz
Teslića, mojim kolegom puškomitraljescem. Proveli smo 12 mjeseci zajedno!

Eto raspričah se pa ću ponovo napisati ponešto ako se sjetim.
Kolega,

odlično odrađena tema ali tvoja generacija je krvavo propatila vojni rok od logorovanja od cca 6 mjeseci te nehigijenskih uvjeta koje ste imali na terenu. Mi u izviđačima imali smo dosta terena u mojoj generaciji ali imali smo uvjete kao da smo i bili u kasarni. Bila su dva terena na ljetnoj karauli Orčuša u trajanju od cca mjesec dana u dva navrata, ljetna obuka na Batlavskom jezeru / plivanje, borilačke vještine, preživljavanje u prirodi itd /od cca 20- tak dana, gađanje iz BRDM-ova u trajanu od cca 10-tak dana u kasarni Panteleja u Nišu, te su dečki imali zimsku obuku skijanja u trajanu od cca 15-tak dana na koju nisam išao jer sam u to vrijeme bio civil za koju mi je žao što nije bila ranije.
Na vrh Go down
Djida
Zastavnik I klase
Zastavnik I klase


Prim(j)eran Vojnik značka PV
Broj komentara : 932
Član od : 2013-04-05

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   20.11.16 11:49

@Budvanin (citat):
Pokušavam da se sjetim  nekih stvari ali je vremenska distanca od 
skoro 30 godina ipak učinila svoje. Zaboravio sam skoro sva imena ali
iz jednog posta se prisjetih da mi je kapetan čete bio Vladimir Huzanić
a ja sam ga zvao Guzanić. 
Sjećanje na dane služenja vojnog roka je jedna
jako pomiješana emocija. 
Tada sam mislio, kao i danas, da mi je neko
ukrao godinu dana mladosti, međutim, volio bih kada bi moj sin morao
da služi makar pješadijsku obuku. Ono što je neosporno je da sam u vojsci
očeličio. 
Druga četa pješadijskog bataljona je bila te 88-89 godine, za vrijeme onih demontracija na
KiM ali i prije i poslije toga, raspoređena duž granice sa Albanijom. Svaki od 4 voda je bio
raspoređen na poseban punkt i u stvari je pokrivao područja između karaula. Moj vod je bio
pod šatorima a kasnije u jednoj nezavršenoj kući na krivini zmeđu Dragaša i sela Vranište i
Kukuljane.
Noću smo po čitavu noć mlatili po granici u patrolama koje su pokrivale područje par stotina
metara od granice (da se ne sretnemo sa našim graničarima) pa do 5 kilometara po dubini
teritorije.
Pamtim i zimsko pokretno logorovanje odnosno marš Prizren-Štimlje. Sad gledam na 
Google maps da smo odrali 51 km po asfaltu. Ja sa puškomitraljezom M53, rapom od 6kg,
borbenim rancem, ašovčićem!!!!
To je bilo klasično iživljavanje! Nakon dan i po "odmora" i spavanja pod šatorskim krilima
u gustoj borovoj šumi nadomak Štimlja, na temperaturi od minus 18, smo preko planine 
usiljenim maršom, kroz snijeg visine do 1 metar, izbili na Orahovac.

Spavanje u nekom poljoprivrednom hangaru nikada neću zaboraviti dok sam živ.
Sa tog pokretnog logorovanja smo januara pod uzbunom otišli na gore pomenutu poziciju
kod Dragaša i u kasarnu se vratili juna mjeseca.
Dobro pamtim da kada smo se vratili i otišli u kantinu, da se sva vojska razbježala od nas jer
smo snrdjeli kao stoka a tek tada smo ukapirali da su naše uniforme braon boje od blata, 
prašine i prljavštine.
Dok smo bili na granici, dobili smo popunu rezervistima koji su prosto umirali od straha kada
noću odemo na rejon. Mi smo bili mladi, izuzetno dobro obučeni, kondiciono smo bili sigurno
jači od svakog sportiste iz druge lige.
Palanačku kosu smo bezbroj puta forsirali pod maskama i pod kišom suzavca.
Spremali su nas Boga mi kao da treba da se fajtujemo sa američkim Delta specijacima!

Obuka mi je trajala 12 mjeseci i ne znam nikoga ko je imao toliko dugu obuku. To su kod nas
vodili kao 6 obuke pa 6 doobuke.
Pored svega toga, pamtim dobre drugove ali i dobre oficire (nije ih bilo previše iskreno).
Ne mogu da se sjetim imena komandanta pješadijskog bataljona koji me je puštao na prenoćište
u hotel Teranda (posjeta djevojke-sadašnje žene) čak i kada je bila borbena gotovost prvog
stepena. Kakva ljudina!!!!
Rado bih volio da se čujem ili vidim sa dosta "momaka" a posebno sa Josipom Ćosićem iz
Teslića, mojim kolegom puškomitraljescem. Proveli smo 12 mjeseci zajedno!

Eto raspričah se pa ću ponovo napisati ponešto ako se sjetim.
Druže Budvanin,želim ti dobrodošlicu na forum.Ja sam klasa septembar 88-89.U Prizren sam došao 11.novembra iz Kičeva u prekomandu i prespavao dve noći u pešadijskom paviljonu.Video sam da je to bolo klasično iživljavanje oficira i desetara nad jadnom vojskom...nije to bila gvozdena disciplina nego maltretiranje.Kasnije tokom služenja u Lad Pvo bio sam i sam svedok svih dešavanja na Kosovu,preživesmo vanredno stanje,terene.Oficire pešadije dobro pamtim,većinom kao dežurne oficire u kasarni jer sam mnogo puta davo dežurstvo na Kps-u.Kapetana Huzanića,poručnike Cipiripija i Arsovskog kao izuzetno stroge.
U lepom sećanju mi ostao Konjikovac a posebno komandant pešadije kapetan Nedeljko Cvijić,kakva je to faca bio,ljudina,uvek onako lepo raspoložen,nasmejan i spreman na normalan razgovor sa vojskom.
Pozdravljam te druže Budvanin kao i sve Prizrence!!!!!!!!
Na vrh Go down
Budvanin
Gušter
Gušter


Broj komentara : 4
Član od : 2016-11-16
Dob : 48
M(j)esto Budva

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   21.11.16 15:29

Ovaj oficir koji me je puštao na prenoćišta mislim da je bio zadužen za politički rad. 
Prezime Dukarić mi prolazi kroz glavu ali nisam siguran. 
To je ubjedljivo najbolji oficir bio u čitavoj kasarni. Ljudina i čovjek koji je znao da 
porazgovara sa vojnikom, da ga sasluša i posavjetuje. 
Pamtim kada nam je prijetio da nas slučajno ne uhvati u nekim seksualnim aktivnostima
kao što je imao priliku da neke ulovi. Jednostavno sjajan lik kakvih je bilo u manjini. 
Uglavnom su to bili iskompleksirani tipovi, ograničene inteligencije i velikim nedostatkom 
ljudskih i moralnih kvaliteta.
Jako dobro pamtim kada je jedino moja četa išla na obuku na temperaturi od nekih minus 15
samo da bi guzica kapetana i poručnika bila mirna (da ih ne imenujem).
u bataljonskoj zgradi. To što su nam brutalno narušavali zdravlje nije toliko bitno, 
jer smo mi sinovi JNA! Poslijedice po zdravlje su se odrazile
još u vrijeme služenja vojnog roka a pogotovo nakon služenja i prestanka dejstva blokada koje smo primali.
Moja četa je jednom prilikom bila desetkovana i dobar dio nas zaglavio je na liječenju. 
Ja lično sam zaradio upalu bubrega koja me je pratila godinama nakon služenja vojnog roka. 

Vojska je zaista bila škola života za određene stvari. Bez namjere da bilo koga uvrijedim 
ali sam služio sa likom iz Bosne koji nije znao da odgovori na pitanje oficira
koji je glavni grad Bosne i Hercegovine. Desetar mi je bio rudar iz Zenice, koji je
u rudniku radio od 15 ili 16 godina. Nije mogao da shvati da sam nakon prvog čitanja naučio
sve dijelove PM i ostale lekcije tipa vod u napadu, vod u odbrani i sl. 
Pojedini su mi se kleli da im je bolje u vojsci jer imaju redovnu hranu i smještaj
a ne moraju da rade teške fizičke poslove kao u civilstvu! Nakon tih iskustava sam mnogo više cijenio svoj život. 

Kada smo kod hrane, pješadijski bataljon se hranio u kontejnerskoj kuhinji-trpezariji iza bataljonske zgrade. 
Zaista nisam očekivao da hrana bude kao u hotelu sa 5 zvjezdica ali takvih splačina nisam u životu jeo. 
Čak je i pasulj bio odvratan ali daleko bolji od ostatka jela za koje niko nije znao ni kako se zovu. 
Klasić iz Zagreba je smršao skoro 30 kilograma za prva dva mjeseca. Na naše oči se mučenik topio i uniforma koju je zadužio
prilikom dolaska u vojsku je visila na njemu kao tuđa.
Sjećam se da je išao na raport kod oficira za bezbjednost i ispitivao ga je da vidi da li štrajkuje glađu. 
On jednostavno nije mogao da jede tu hranu.
Nakon pješadijske obuke je dobio prekomandu u autojedinicu, na njegovu sreću. jer on definitivno 
ne bi izdržao pakao koji je tek kasnije slijedio.

inače, kao kuriozitet, navodim da je moja četa prije zakletve imala 3 bojeva gađanja (ako se dobro sjećam). 
Definitivno su imali "velike planove" za nas.

Ovom prilikom moram da pomenem dane u polugodišnjem boravku u okolini Dragaša i 
da izrazim pijetet, zahvalnost i vječnu naklonost prema Gorancima.
Držali su nas kao malo vode na dlanu

Nema dana da nam neko nije donosio po pun automobil sa paketima biranog alkoholnog pića, sredstava
za higijenu, slatkiša,hrane i ko zna čega ne. Nikada neću zaboraviti kada nam je jedan Goranac 
donio pune kante tulumba i baklava. Toliko smo se preždrali da nam nije bilo dobro, ali ko da 
odoli slatkišima kakve samo majstori-Goranci znaju da naprave.

Pamtim kada je nastavnik iz osnovne škole donio ponude koje su prikupili njegovi đaci i 
kada je čitav vod plakao dok je nastavnik čitao pismene sastave
svojih učenika u kojim su pisali kako imaju miran san od kada smo mi tu da ih branimo! 
E to su momenti koje rado pamtim, to su stvari koje vojniku
podignu moral do tog nivoa da bi bez razmišljanaj dao život za odbranu granica svoje zemlje!

Goranci su nas čak i na svadbama (selo Vranište) dočekivali kao najdraže goste, pojili, hranili. 
To je bila iskrena ljubav prema pripadnicima vojske koju su manifestovali na svakom koraku. 
Imao sam potrebu da sve ovo napišem kao zahvalnost za sve ono što su nam pružili!

P.S.
Dragi saborci, praštajte na iskrenosti ali ja sam istinoljubiv i ne volim romansirane priče, pogotovo
onih koje nisu ni iz daleka lirskog karaktera! Ovo pisanje mi polako osvježava neka sjećanja
pa će biti još toga ako išta od ovoga ima ikakvog smisla poslije toliko decenija.
Potražiću fotografije, skenirati ih i postaviti. Pozdrav svim pješadincima, pozdrav svim Prizrencima.
Na vrh Go down
brkanovac
Gušter
Gušter


Broj komentara : 38
Član od : 2013-12-09
Dob : 54
M(j)esto Nova Gradiška

KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   23.11.16 18:22

@Barcic (citat):
Imali iko 1981/82 generacija  V.P.4445 Prizreni,neka se javi imao bih veliku zelju dase malo podsjetimo tih vojnickih dana
Ja sam bio 81/82 u Prizrenu pješadija prateći vod, došao sam u travnju, a u rujnu poslije obuke otišao na karaulu Stojanović, sve do lipnja 82
Na vrh Go down
MikiJovanovic
Razvodnik
Razvodnik


Broj komentara : 208
Član od : 2013-12-01
Dob : 41
M(j)esto jug srbije

KomentarNaslov komentara: ramiz sadiku   Yesterday at 15:18

Pozdrav za moje drustvo Prizrenaca.Gde ste uhvatili krivine cekam vas danima  Batine
Na vrh Go down
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)   Today at 5:23

Na vrh Go down
 
Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 22/23Idi na stranicu : Previous  1 ... 12 ... 21, 22, 23  Next
 Similar topics
-
» Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (peti dio teme)
» Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (prvi dio teme)
» Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (treći dio teme)
» Ramiz Sadiku Prizren tenkisti 89/90
» Ramiz Sadiku Prizren 88/89 (četvrti dio teme)

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
FORUM BIVŠIH PRIPADNIKA NEKADAŠNJE JNA :: SLUŽBA PO BIVŠIM REPUBLIKAMA I POKRAJINAMA :: KOSOVO-
Idi na: